Na terenu je Domagoj Duvnjak proveo točno minutu i 7 sekundi, ali je s klupe odigrao svih 60 minuta. I to kako... Na kraju se slomio, pustio suzu jer Hrvatska je slavila 31:30 golom u zadnjoj sekundi. Triler za infarkt...

Što se to večeras dogodilo u Areni Zagreb?

'Ne znam, možemo sad pričati pola sata, ali stvarno nemam pojma što se to dogodilo', započeo je Duvnjak te nastavio:

'Odigrao sam puno utakmica u karijeri, a ovakvo nešto jako rijetko. Možda ovo večeras mogu usporediti s Norveškom 2020. ili protiv Poljaka kad samo morali dobiti 11 golova razlike. Nevjerojatne četiri minute. Meni je sve još u magli. Znam da je Pešić obranio tri ili četiri lopte za redom, tu smo dobili malo na sigurnosti, uhvatili zraka... A onda se na minus dva digla publika. Mi na terenu nismo čuli suce što sviraju. Nevjerojatna atmosfera... Nadam se da će ova pobjeda ovim dečkima dati na samopouzdanju, ne sad za polufinale već za budućnost.'

A onda je posebno zahvalio suigračima...

'Hvala im što su odgodili moj oproštaj, ovako je sad lakše. Sad znam da su mi do kraja ostale sigurno dvije utakmice, da je oproštaj ili utakmica za treće mjesto ili finale. Ne mogu si ni zamisliti da smo izgubili, pa došli u Karlovac i ono, gdje si bio što si radio...', stegnutog je glasa pričao legendarni kapetan te dodao:

'Hvala im, preponosan sam na njih. Nadam se, prije svega zbog njih, da ćemo uzeti medalju. To im od srca želim.'

Bio je ovo čudesan preokret, veličanstvena pobjeda...

'Velika je prednost što igramo doma, to izvlači zadnji atom snage iz nas. Stvarno ne znam je li itko od nas zdrav, to je bolnica na kraju grada. Ali oni trče na jednoj nozi. To je karakter, pa četiri smo se puta vraćali u utakmicu, da ne kažem onu riječ. Ma, karakter 'do poda'! Mene su to naučile generacije prije, a ja se nadam da sam barem malo prenio na njih. Otići ću sretan, ponosan i zadovoljan, to je sigurno', razmišlja Duvnjak koji se ispričao navijačima za 'tonu izgubljenih živaca':

'Ja se ispričavam svima koje smo opet živcirali... Nama je puno lakše igrati nego svima onima koji gledaju i navijaju. Zamislite si samo kako je onda biti na klupi! Još se jednom ispričavam, iskreno. Navijači? Ma sve je gorjelo, ja sam se ježio cijelo drugo poluvrijeme. Hvala im na ovome!'

Za kraj, je li ovo uvod u trenersku karijeru? S obzirom na to što sve radi na klupi za ovu ekipu?

'Ne! Definitivno ne. Previše je to stresan posao, sa 16 različitih karaktera, jedan hoće ovo, drugi ono... A onda opet nisi s obitelji, a to je prvo zbog čega ne. Jako težak posao, trenutačno se ne vidim u tome...', zaključio je Domagoj Duvnjak.