Dok se cijeli svijet bori s pandemijom koronavirusa, dok Zagrepčani sa strahom osluškuju svaki iole glasniji šum i hoće li se nastaviti serija potresa, u klubu koji je ponos Zagreba, vode se nevjerojatne bitke oko rezanja plaća, a od nogometaša koji su do koji tjedan bili uzor svima, pokušava se napraviti negativce
Iako je nogomet danas u trećem, petom ili desetom planu, jer jedini je prioritet suzbiti koronavirus i pokušati se čim prije vratiti normalnom životu, u Dinamu su se potrudili opet izboriti za veliku pozornost.
Nažalost, ovog puta ne zbog dobrih igara, pobjeda u Europskoj ligi i Ligi prvaka, rušenja polustoljetne neugodne tradicije i ispadanja u početnim fazama europskih natjecanja, već zbog navodne nesolidarnosti igrača s ostatkom 'radne zajednice' kluba i njihovog neprihvaćanja odluke kluba o smanjenju plaća.
Doduše, teško je sada donositi konkretne zaključke i svrstavati igrače ili čelnike kluba u ovaj ili onaj koš, tim prije što se od onih koje se sada stavlja na 'stup srama' nitko ne očitava. Naravno, riječ je o igračima i treneru Nenadu Bjelici.
Ipak, ono što u cijeloj priči zbunjuje jest, a što smo dobili potvrdu od nekolicine bivših igrača 'modrog' kluba, jest spoznaja da su Dinamovi igrači, pa i u puno težim uvjetima i vremenima, kada baš i nisu bili ovako dobro plaćeni, oduvijek velikog srca izdvajali velik dio plaće za pomoć potrebitima, odnosno sudjelovali u humanitarnim akcijama.
A isto su se tako ponašali i igrači ove generacije. Dakle, nije da su imuni na humanost, da ne žele pomagati i da su bezosjećajni, što potvrđuju svojim brojnim donacijama za operacije i liječenja, u pomaganju siromašnima, obnavljanju kuća. A i mnogo su puta svoje premije zarađene u europskim nastupima dijelili s radnom zajednicom. Istom onom koju se sada pokazuje velikodušnom, spremnom na smanjenje ugovora, za razliku od igrača prve momčadi.
I zato nam nevjerojatno zvuči priča koja dolazi iz kluba da su nogometaši 'a priori' odbili smanjenje ugovora, bez da se uopće poveo nekakav dijalog. Jer sigurni smo da bi igrači pristali na smanjenje, samo da su bili uključeni u razgovor.
Kako doznajemo, odluka je bila jednostrana, igračima nije ni ponuđena mogućnost razgovora tj. pregovaranja, što u ovo doba demokracije, nije baš uobičajeno. Naravno, igrači ne žele javno iznositi svoj stav, ali je jasno kako se osjećaju nasamareno.
Na stranu Dinamovih igrača stao je i HUNS, a dio njihovog priopćenja ponavljamo.
'Prije par dana odaslali smo javni apel da se klubovi i svi akteri nogometa suzdrže od jednostranih poteza kojima se narušavaju potpisani ugovorni odnosi. To smo učinili temeljem očekivanja da će biti onih klubova koji će aktualnu pandemiju COVID 19, odnosno njezine posljedice, koristiti kao povod za svojevoljnu odluku da bez ozbiljnije utemeljene analize oduzmu nogometašima, trenerima i osoblju dio ugovorenih prihoda.
Upravo zato što smo svjedoci da je nogometna industrija u svijetu u jedinstvenim problemima, presedan zbog kojeg je teško ad hoc predviđati stvari i još teže donositi važne odluke, pledirali smo i to još činimo, da ne bude ishitrenih jednostranih akcija. Nažalost, prvi klub koji je tako postupio je onaj koji je u hrvatskoj nogometnoj stvarnosti financijski najbogatiji. GNK Dinamo je odlučio bez suglasnosti trenera i igrača uskratiti im prava po ugovoru. GNK Dinamo je po proizvoljnoj računici odredio koliko će im se prihoda uskratiti te ih je doveo pred gotov čin.
Jednostranom objavom u javnosti, koja je ovog trenutka zbog posljedica pandemije, a u Zagrebu i posljedica potresa razumljivo iznimno osjetljiva, Uprava Dinama je vrlo nekorektno i nepravedno igrače i trenera izložila moralnim osudama i medijskom linču. Teško se oteti dojmu da je to učinjeno zato da bi se dodatno pritisnulo igrače i trenere kako bi prihvatili nametnutu odluku. Sada odjednom akteri sjajnih Dinamovih rezultata, igrači na koje su svi ponosni, više nisu pozitivci nego krajnji negativci. Zar zato što nisu htjeli bez dijaloga i pravedne analize tek tako odreći se ugovorenih primanja?'
Cijeli ovaj rasplet događaja, a koji je kulminirao u četvrtak navečer kada je klub potjerao cijeli stručni stožer Nenada Bjelice, možemo povezati s pričom koja već neko vrijeme kruži među navijačima, onima najvjernijim i najodanijima klubu, Bad Blue Boysima, da se klub želi riješiti trenera. Jer evidentno je da na relaciji trener - sportski direktor Zoran Mamić postoje trzavice, i da suradnje gotovo da više i nema.
I jedini razlog zbog kojeg u Dinamu ovog trenutka nisu otkazom 'počastili' i Bjelicu jest njegov ugovor s 'modrima' do ljeta 2021. godine, i prema kojem, neslužbeno, ima 1,2 milijuna eura godišnju plaću.
S obzirom na to da se u ovom trenutku nikakvi socijalni kontakti ne preporučuju, te što je nogometašima savjetovan boravak u izolaciji, sljedećih dana sigurno se neće rasplesti ova priča. Osim ako treneru Bjelici ne prekipi i sam podnese ostavku.
A u tom slučaju, kako se spominje, novog trenera ne bi dugo čekali, jer bi Igor Jovičević s klupe juniora i B momčadi zasjeo na funkciju trenera prve ekipe.
