Kao što je i običaj Draženova majka Biserka Petrović i ovog će 7. lipnja točno u 17:20 ponosno stajati uz grob svog mlađeg sina na zagrebačkom Mirogoju. Međutim, ova tužna 22. po redu godišnjica posebna je po tome što je Biserka, koja godišnjice redovito provodi u miru i tišini, napravila presedan te je kao čelni čovjek Zaklade Dražen Petrović podržala izdavanje knjige pod nazivom 'Godine zmaja, Dražen - nikad ispričana priča'. Riječ je o knjizi koja na više od 400 stranica detaljno opisuje Draženov put od Šibenika preko Cibone i Real Madrida do velike pozornice u NBA-u. Autori ove knjige u izdanju Večernjeg lista su Marjan Crnogaj i novinar tportala Vlado Radičević koji su tijekom posljednjih nekoliko godina razgovarali s Draženovim trenerima, suigračima i prijateljima te se uz to poslužili svom mogućom dosad objavljenom građom.

'Izuzetno sam ponosan jer smo objavom ovakve publikacije, koja nam na svjetskoj razini svima služi na čast, uspješno finalizirali četverogodišnji proces pretraživanja arhive i intervjuiranja sedamdesetak ključnih osoba u Draženovoj karijeri. Naravno bila je to borba iz dana u dan, ali uvijek kad bi nam bilo najteže sjetili smo se Dražena te njegove mirnoće i koncentracije u najtežim trenucima utakmice i karijere. Iznosimo brojne nove momente vezano za karijeru košarkaškog Mozarta, s nekih starih momenata skidamo prašinu te im dajemo trodimenzionalni prizvuk. Vrijeme koje je potrošeno za korekturu, izbor slika i prijelom također smo produktivno iskoristili pa nam je tako upravo u jednom od posljednjih intervjua osoba izuzetno bliska Draženu na terenu i izvan njega, ukazala na to da je Dražen u eventualnom nastavku NBA karijere težio tome da realizira svoj san te zaigra za Boston Celticse, jedne od rivala New Jersey Netsa u iznimno snažnoj Atlantskoj diviziji. Da je takav transfer realiziran, nakon njegovog eventualnog povratka iz Europe, siguran sam da bi u utakmice s Netsima ulazio maksimalno motiviran ubaciti svoju kvotu', kazao je autor knjige Marjan Crnogaj koji nam je ustupio neke odlomke knjige.

Podsjetimo, Dražen je vidno razočaran napustio New Jersey Netse kao slobodan igrač i imao je namjeru zaigrati u grčkom Panathinaikosu kako bi izbjegao mogućnost da ga Netsi vrate u momčad jer su prema pravilima mogli mečirati ponudu bilo koje NBA momčadi. Kroz knjigu se povlači nekoliko teza uz izjave svjedoka iz tog vremena, a jedan od njih je naravno i tadašnji centar Panathinaikosa Stojko Vranković, inače tada jedan od najboljih Draženovih prijatelja.

Međutim, do tog spektakularnog transfera nije došlo. Svoju posljednju utakmicu u životu Dražen je odigrao protiv Slovenije u kvalifikacijama za EP u Wroclavu (5.6.1993). Kada se hrvatska reprezentacija iz Poljske vraćala zrakoplovom prema Zagrebu Dražen je u Franfurtu naglo promijenio plan i odlučio je automobilom u društvu djevojke, manekenke Klare Szalantzy koja je vozila, krenuti put Munchena.

'Bio je pobjednik, osim tog prokletog ponedjeljka kada nije imao šanse preokrenuti poraz u pobjedu', ponovio je puno puta legendarni trener Mirko Novosel.

Ali nažalost, bila je to njegova posljednja vožnja koja je završila kod Ingolstadta...

Prema kasnijim iskazima, veza Dražena i Szalantzy bila je više veza na daljinu, bazirana na telefonskim pozivima. O tome svjedoči Draženov prijatelj Neven Spahija:

'O toj djevojci, manekenki s kojom je bio u onom skršenom Golfu saznao sam telefonom. Prema onome što mi je Dražen ispričao, neka naša djevojka, mislim da se zove Matija, napisala mu je pismo, htjela ulaznice za utakmicu. I sa sobom je dovela prijateljicu iz Njemačke, Klaru', kazao je između ostalog Spahija o čemu u detalje piše u knjizi uz obrazloženje kako je treći putnik u automobilu godinama bio zanemarivan. Bila je to turska košarkašica Hilal Edebal koja je u to vrijeme studirala na američkom sveučilištu Niagara.

Proljetna oluja, karakteristična za mjesec lipanj znatno je navlažila kolnik, zbog čega se jedan teretni kamion nakon klizanja prevrnuo, probio zaštitnu ogradu te se zaustavio na traku iz suprotnog smjera.

Vozač, iako u inicijalnom šoku, uspio je izaći iz kabine kamiona te u očajničkom naporu signaliziravši rukama pokušao upozoriti vozila da uspore. Nažalost, automobil kojim je upravljala Szalantzy, a u kojemu su bili Dražen Petrović i Hilal Edebal, kretao se prevelikom brzinom.

Dražen nije bio vezan, spavao je i poginuo na licu mjesta. Edebal, koja također nije bila vezana, pretrpjela je višestruke tjelesne ozljede koje će u konačnici rezultirati gubitkom većeg dijela pamćenja te općom psihičkom nestabilnošću i učestalom dezorijentacijom. Szalantzy je sudar preživjela s minornim ozljedama te je iz bolnice otpuštena nakon tjedan dana boravka na intenzivnoj njezi.

'Umro je premlad. Bio je tako divna osoba. Obojica smo bili potpuno obuzeti košarkom. Obožavali smo je', kazao je Draženov bivši suigrač iz Portlanda Clyde Drexler.

Dražen je jednostavno volio takav način života, osjećajući afinitet prema brzini, povišenoj razini adrenalina, na terenu i izvan njega. O strasti za adrenalinom svjedoči i njegov trener iz Netsa, Bill Fitch:

'Kako smo živjeli u istoj zgradi, nakon treninga uvijek je želio uskočiti u svoj automobil i utrkivati se sa mnom do kuće. Uvijek sam se loše osjećao zato što mu je život završio u automobilskoj nesreći. Prva stvar koju sam onda upitao, i bilo mi je drago čuti, jest ta da on nije vozio taj auto', jedan je od odlomaka iz knjige 'Godine zmaja'.

Draženovu pogrebu u glavnom gradu Hrvatske, Zagrebu, nazočilo je čak 250 000 ljudi. New Jersey Netse predstavljali su generalni menadžer Willis Reed te suigrači Chris Morris i Chris Dudley.