Pred nogometašima Dinama sedmi je nastup u Ligi prvaka, a prvi suparnik (srijeda, 21 sat) momčadi Nenada Bjelice talijanska je Atalanta koja je prošlu sezonu završila na trećem mjestu te izborila direktan plasman u najelitnije klupsko natjecanje. I ove sezone momčad iz Bergama dobro kotira u talijanskom prvenstvu, s dvije pobjede i porazom u tri utakmice
Dinamo i svi njegovi navijači s nestrpljenjem čekaju srijedu i 21 sat kako bi uživo čuli himnu Lige prvaka. Prvi suparnik 'modrima' momčad je talijanske Atalante, kluba koji u svojoj povijesti ima osvojen tek jedan veliki trofej, a to je talijanski kup iz 1963. godine.
No koliko god klub iz Bergama nema težinu poput Juventusa, Napolija, Milana, Intera ili rimskih klubova, Atalantu u Dinamu pamte po neuspjehu iz sezone 1990./91., kada ga je s dva remija (0:0, 1:1) zaustavila u prvom kolu tadašnjeg Kupa UEFA.
Jedan od igrača koji su tugovali zbog ispadanja bio je i Dražen Ladić, legendarni golman 'modrih', koji je na golu zagrebačke momčadi bio punih 16 sezona i odigrao čak 802 utakmice.
'A kaj da prebirem po uspomenama kad su one tužne', bio je prvi Ladićev komentar.
No ipak ga nismo puno trebali nagovarati, jer kroz rad u hrvatskoj reprezentaciji ima itekako dobar uvid u stanje Dominika Livakovića, Brune Petkovića i Mislava Oršića s jedne te Marija Pašalića s druge strane.
'Teško mi je uspoređivati ove utakmice i one naše. Jer, prije svega, posve je drugačiji sustav natjecanja. Tada se igralo na ispadanje, a sada se igra za tri boda. Dakle, tada si nisi smio dopustiti da te netko 'nakanta' 3:0 u prvoj utakmici jer već tada bi ispao. A sada ti se može dogoditi da izgubiš i 4:0, ali u sljedećoj utakmici pobijediš 1:0 i opet si na tri boda. I jasno je da su posve drugačija polazišta uoči ovih utakmica.'
A kakva je Atalanta iz tadašnjeg vremena i ova današnja?
'Ondašnja Atalanta bila je u vrhu talijanskog nogometa, a znamo kako je u to vrijeme kotirao talijanski nogomet u Europi. Međutim mislim da je današnja Atalanta moćnija od one iz mog vremena. Po čemu moćnija? Po stilu igre, jer ne igra tipično talijanski nogomet i puno je modernija.'
Dinamo je u vaše vrijeme bio protkan klasnim igračima, poput Šukera i Bobana, a imali ste i Mladenovića, Panadića, Shalu… No niste prošli.
'Moj, odnosno tadašnji Dinamo imao je nesreću da se uvijek u tim natjecanjima borio s klubovima iz liga tzv. petice, poput Stuttgarta, Auxerrea i Atalante. Za razliku od današnjeg, koji pak u tim pretkolima igra protiv klubova poput Tirane, Slovana, Flore i Sheriffa. Ne želim podcjenjivati te klubove, ali mislim da ipak nisu na tom nivou kao neki talijanski, njemački ili francuski. Istina, sve je to plod dobrih rezultata prethodnih godina i na tome treba čestitati svima u klubu. Zahvaljujući rezultatima i pobjedama, raspoloženju u klubu je dobro, pozitivno i onda naravno da je igračima lakše igrati. Ono što je još pratilo moju generaciju jest i to što smo u prvim utakmicama, a bilo je to i protiv Auxerrea godinu ranije, pa potom protiv Atalante, kasnije još i kod Steaue, u prvim utakmicama odlično igrali i imali pozitivne rezultate, a onda doma gubili. Osim toga, znalo se dogoditi da su klubovi u periodu između dviju utakmica dovodili ekstra pojačanja, pa je tako nakon naše pobjede u Auxerreu u klub stigao Enzo Scifo, u to vrijeme top igrač, nešto kao danas Toni Kroos u Realu.'
U čemu je još razlika, jer Dinamo je s manje poznatim igračima uspio skinuti prokletstvo tzv. europskog proljeća.
'Ovaj Dinamo je 'nabrijaniji' od mog, prate ga dobri rezultati, ali samo daj Bože da to potraje duže vrijeme.'
Utakmica u Bergamu mnogim je Dinamovim navijačima ostala u sjećanju zbog prvog, velikog i masovnog odlaska Bad Blue Boysa na gostovanje?
'Takve utakmice svima ostaju u sjećanju, to su bili i počeci njihovih europskih pohoda. I pratili smo što se događa na tribinama. Bilo je jednako zanimljivo.'
Da se vratimo na Livakovića, Petkovića i Oršića s jedne, odnosno Pašalića s druge strane, s kojima ste bili proteklih dana u reprezentaciji.
'Mislim da o imenima ne smijemo govoriti, posebno u nogometu, jer oni su samo kotačići u svojim momčadima. Naravno, dobro je da su u formi, ali rezultat ove utakmice sigurno neće ovisiti samo o njihovom doprinosu, jer teško jedan igrač može napraviti razliku. To mora odraditi cijela momčad.'
Naravno, ali s odličnim pojedincima i treneru Bjelici lakše je sastavljati momčad.
'Naravno da mu je jednostavnije. E da, i tu leži razlika između 'mog' i 'ovog' Dinama. Osim što smo igrali u jačoj konkurenciji, nismo imali luksuz mijenjati momčad, kao što to Dinamo danas radi. Jer protiv Istre igrala su posve druga 11-orica nego što će sada protiv Atalante. Dinamo ima praktički dvije momčadi koje bi se borile za naslov prvaka. I sad, u jednu ruku, to je odlično odrađen posao kluba, ali u drugu ruku i hendikep, jer momčad ne igra u jačoj konkurenciji. Trener Bjelica svakako ima velike zasluge za sve ove pobjede i odlično raspoloženje, ali mislim kako bi, pa da je i Mourinho na klupi, u konkurenciji Rome ili nekih drugih klubova s vrha, a ne prvaka, imao problema. Dinamu u toj konkurenciji ne bi pomogla ni trojica Mourinha. No pustimo sve, gradi se lijepa priča, Dinamo ima odličan rezultat i treba uživati u tim radostima.'
Možda se takvo ozračje nastavi već ove srijede.
'To je sport i uvijek se treba nadati. Ozračje je dobro, onakvo kakvo nije bilo prije pet ili koju godinu više. Jer sada onaj jezičac na vagi, koji je znao pretegnuti na stranu korisnika, često ide na Dinamovu stranu. To je sve plus ove momčadi, ali to ništa nije došlo preko noći', završio je Dražen Ladić.
