Kad je Nenad Šimunko prošao kroz cilj utrke u Sloveniji, na monitoru je pisalo 29 sati, 40 minuta i 37 sekunda. Toliko mu je bilo potrebno da prepliva 7,7 kilometara, biciklom odvozi 360 te istrči 84,4 kilometra, koliko iznosi udvostručena varijanta IronMana, discipline koju profesionalni triatlonci smatraju vrhuncem karijere.

Natjecanje je započelo plivanjem u petak poslijepodne, nastavljeno je cjelonoćnom vožnjom biciklom, a u subotu je trebalo istrčati dvostruku maratonsku duljinu. Preko dana vladala je nesnosna vrućina, a po noći je natjecatelje zasula tuča.

No kad znate da je taj čovjek vlastitim tijelom i umom savladao kilometražu koja razdvaja Zagreb i Makarsku, neozbiljno je i pomisliti da bi ga vremenske prilike mogle odvratiti od postizanja cilja. Njegov cilj bio je istrčati dvostruki IronMan, unatoč bolesti (dijabetes tip 1) s kojom živi od djetinjstva, a čiji je utjecaj na organizam najbolje opisao Šimunkov liječnik i prijatelj iz kluba Pavao Vlahek: 'Živjeti s dijabetesom je kao da vozite Formulu 1, a da pritom nikad ne znate koliko imate goriva.'

'Problem je da u svakom trenutku morate znati koja je vaša vrijednost šećera u krvi. Ako to zapostavite, kad-tad će vas bolest pobijediti i stat ćete na trci. Ako odem trčati i ne izmjerim šećer, a on je u granici normale, za 20 minuta više neću trčati, već ću stati i morati nešto pojesti. Kad se kreće na takvu utrku od samog početka pa do samog kraja mora se mjeriti šećer i prema vrijednostima unositi hrana', priča Neven Šimunko i dodaje kako je tokom utrke u Murskoj Soboti šećer mjerio 45 puta, a dva sata prije i nakon utrke vadio je krv.

Prema njegovim procjenama, za trajanja utrke potrošio je između 15 i 20 tisuća kalorija, što je nadoknadio ražnjićima s lukom i klipićima sa šunkom i sirom koje mu je pripremila baka, čokoladicama, voćem te litrama izotonika i vode.

Sve te neplanirane dodatne aktivnosti tokom utrke oduzele su mu vrijeme koje su imali zdravi konkurenti, no krajnji rezultat vrijedan je divljenja. Šimunko je utrku Europskog prvenstva završio na 10. mjestu.

Pripreme je pojačao u odnosu na one za jednostruki IronMan: dva puta tjedno plivao je po sat i pol, barem pet puta trčao 15 kilometara, a jednom u dva tjedna otrčao je 30 kilometara te imao biciklističke treninge od sto do tristo kilometara.

'Ali ono što je najvažnije jest vaša glava. Bez posloženih stvari u glavi se ne završava takva utrka', odlučan je Šimunko.

'Život je jedan i treba ga jako dobro iskoristiti. Ako ćemo samo cviliti, sigurno nećemo proživjeti sretan život. Treba postaviti cilj i istog trenutka krenuti u realizaciju i ne  predati se dok niste ostvarili taj cilj. I tako opet ispočetka', kaže Šimunko.

On je ispočetka krenuo prije dvije i pol godine, kad je zaključio da, nezadovoljan kvalitetom života i odricanjima, mora nešto promijeniti. S više od sto kilograma počeo se intenzivno baviti sportom, i to trima disciplinama paralelno. Za dvije i pol godine dorastao je profesionalnim triatloncima, koji prakticiraju jedan od fizički najzahtjevnijih olimpijskih sportova. Dok se pripremao za svoj prvi IronMan, usporedo je studirao i diplomirao te radio.

'Cijeli dan sam imao posložen od A do Ž. U pet sati ustajanje, posao, trening, odlazak na faks, u 21 sat doma i na spavanje, i tako svaki dan.'

Iz priče o želji za promjenom životnog stila, koju je pokrenulo zdravstveno stanje, Šimunko je postao profesionalni sportaš koji sada na triatlon ne gleda kao na sredstvo očuvanja zdravlja, nego kao na sport u kojem dostojno puše konkurenciji za vrat.

'Volim što mi triatlon pruža izazov u rušenju vlastitih granica. Volim izazove i uvijek ću si postaviti veći cilj', kaže.

Uz to, vrlo bitno mu je da motivira ljude oko sebe na bavljenje sportom. Zaštitno je lice kampanje 'Sportom mijenjamo dijabetes', a započeo je suradnju s Hrvatskim savezom dijabetičkih udruga s kojom putuje na dijabetičke kongrese i prenosi svoje iskustvo. Kandidata za trening je i previše. Samo u Hrvatskoj od dijabetesa boluje preko 300 tisuća ljudi, a Nenadov primjer odličan je motiv za životne promjene.