Nakon oproštaja od reprezentacije i izjave da postoje 'ljudi koji nemaju veze s reprezentacijom, a utječu na nju', pitanje za Eduarda je jednostavno - da li ti isti ljudi nemaju veze ni sa Šahtarom, a utječu i na zbivanja tamo? Je li i Mircea Lucescu pod njihovim ili njegovim utjecajem?
Već godinama, još od kad se vratio nakon ozljede, Eduardo je remeteći faktor ove reprezentacije jer u njegovoj glavi on mora igrati jer je 'drugi strijelac reprezentacije', a stvarnost pokazuje jednu drugu sliku, sliku igrača koji se nakon jedne, istina teške ozljede, boji poput zeca, bježi od kontakta i igra gerdmullerovski nogomet u 21. stoljeću. Hrvatska nema potrebe za takvim igračem i jedini problem je što su svi izbornici, a i javnost, predugo bili premilostivi i imali previše sažaljenja da ne suoče Eduarda s hladnom istinom.
Po mom, možda subjektivnom, viđenju, Eduardo je dobio više kredita nego sve najveće zvijezde nogometa zajedno nakon ozljeda, barem u našoj sportskoj javnosti. Nakon što se ozlijedio, Dudu je odjednom postao miljenik nacije, odjednom se ispredaju priče o njegovoj dobroti, skromnosti, domu i obitelji, odjednom je Eduardo sve ono što bi svaka majka poželjela. No, koga briga što je on dobar ili što vodi miran obiteljski život? A i tko od nas zaista zna da li je on dobar? Zato jer u intervjuima ne koristi prostote i samo trepće očima i govori 'kužiš, ne' bi trebali vjerovati da je on dobrica koja pomaže bolesnima i preuzima patnju svijeta?
A najgore od svega, zato što je dobar i pošten bi trebali za njega držati rezervirano mjesto u prvih 11 reprezentacije? Unatoč tome što u klubu ne igra, unatoč tome što ne može ispunjavati fizičke zadatke koje nogomet danas traži, unatoč tome što mu je efikasnost dramatično pala u odnosu na dane ponosa i slave, svejedno bi Hrvatska morala imati rezervirani broj 9 za svog Brazilca?! Tako ne ide, shvatio je to i Bilić, shvaćao je i Štimac, obojica su polako provodili politiku izbljeđivanja Dudua iz reprezentacije, ali Brazilac pohlepan slave i naslovnica se nije dao. Nije shvaćao suptilnu poruku, nije shvaćao da mu se pokušava dati do znanja na fini način da je nepotreban. Sjećam se da je i za vrijeme Bilića i za vrijeme Štimca s vremena na vrijeme osvanula izjava Eduarda da nije zadovoljan minutama u igri i da želi više.
Po čemu je onda Kovač napravio išta drugačije? Niko Kovač je samo malo brutalnije sproveo ono što svi izbornici pokušavaju. Kad je cijela Hrvatska svirala harfe i pjevala ode Eduardu da će on biti taj koji će srušiti Brazil, Kovač je uvidio da je to nonsens i nije dao Duduu ni minute u utakmici sa svojom pradomovinom. Šamar svakako, ali za njega nije kriv Kovač, nego svi oni koji su u pripremi Brazila zazivali Eduarda kao sigurnog napadača koji će rušiti Brazil i time mu davali krila u njegovom bezobrazluku i drskosti.
Nakon ovakvog niskog oproštaja od reprezentacije nakon kojeg ne imenuje imena tih 'ljudi koji nemaju veze s reprezentacijom a utječu na nju', pitanje za Eduarda je jednostavno - da li ti isti ljudi nemaju veze ni sa Šahtarom, a utječu i na zbivanja tamo? Je li i Mircea Lucescu pod njihovim ili njegovim utjecajem? Jer Eduardo se niti tamo nije baš naigrao, a još manje nazabijao. I to ne mjesec, dva ili šest, nije praktički igrao u kontinuitetu od kada je tamo došao. Da sam zloban logika bi mi govorila da je frend Srna iskoristio svoj veliki utjecaj u klubu da Eduarda uhljebi negdje za dobru plaću. Eduardo očito za top nogomet više nije sposoban, kada bi bio, Šahtar bi sigurno barem malo posegnuo za njegovim uslugama, a ne hranio ga 'garbage time' minutažom.
Istina je da reprezentacija gubi drugog najboljeg strijelca u povijesti i da to za reprezentaciju poput naše nikad nije dobro, ali Hrvatska je onog Eduarda kojeg treba izgubila tamo negdje oko Valentinova 2008. godine i nikad ga nije dobila natrag. Pismo koje je Eduardo objavio je možda poslano preko Hrvatske pošte pa putuje tih 6 godina od onda ili je jednostavno Eduardo tek danas shvatio da nikad neće biti onaj stari.
U bilo kojem slučaju, neću proliti suzu zbog ovog oproštaja, nego prije otvoriti šampanjac, krajnje je vrijeme da se mrtvo tkivo odstrani iz reprezentacije, a Eduardo i još nekolicina su prvi sloj koji je odavno trebalo odstrugati. Mjesta suzama je bilo nakon starta Taylora, svi smo bili tužni zbog njega tada, ali šest godina kasnije, ako se nije uspio oporaviti od ozljede, onda mjesta suzama više nema, nego samo mjesta za konačno i puno prekasno - zbogom!
