Danijel Subašić u utakmici protiv Danske obranio je čak tri penala. No, neki su komentirali kako su njegove kretnje bile mimo pravila, pa je prvo pitanje stiglo baš na tu temu.

'Suci nas puno upozoravaju da ostanemo na liniji. Normalno je da izađemo metar ispred linije. Mislim da je sve regularno. Ne znam tko priča o tome', rekao je Subašić, dok su iznad press centra u mjestašcu Adler, smještenom odmah do Sočija, preletali avioni.

Što se dogodilo kad ste bili Vidi na ramenima?

'Više njega leđa bole nego mene koji sam pao. Bila je nezgoda. Ali daj Bože da ih bude još takvih.'

Što je prolazilo glavom prije raspucavanja, jer u jednom ste trenutku otišli do svlačionice?

'Bio sam miran. Dan prije na treningu smo pucali penale i obranio sam ih pet, šest. Mislio sam si 'daj Bože da i danas obranim kada treba". Poklopilo se. Hvala i dečkima koji su pucali, jer nije bilo lako. Veliki je to pritisak. Na kraju je sve lijepo završilo'.

Na upit koga bi sada, od igrača iz polja htio vidjeti kao junaka, nije puno dvoumio. Pokazao je na Vidu, koji je sjedio uz njega.

'Ma nebitno. Bitno da mi kao ekipa i reprezentacija idemo dalje i da uveseljavamo naš narod. To je najbitnije. Ovo je kolektivni sport i svi smo zajedno i kada je dobro i kada je loše.'

Neki kažu da utakmica protiv Rusije neće biti teška za vas. Slažete li se?

'Ma sigurno će biti teška. Igraju kod kuće, imat će veliku podršku navijača i dobra su ekipa. Bit će teško, ali dodatna je motivacija zbog toga što će svi na stadionu biti protiv nas.'

Nakon sjajnih obrana protiv Danske, postali ste junak u Hrvatskoj. Jeste li svjesni toga?

'Nisam svjetstan. Drago mi je zbog toga što sam pridonio reprezentaciji i našem narodu. Najbitnija je ekipa. A popularnost? Jednu utakmicu si gore, drugu si dolje. Lijepo je živjeti u takvim trenucima. Neka potraju.'

Tko će od Rusa biti najopasniji igrač za vas?

'Oni su pokazali da su dobri kao kolektiv. Dobro stoje u bloku i sjajno izlaze iz njega. Ne volim isticati pojedince. Dobra su ekipa.'

Iako je bilo predviđeno da odgovori na još koje pitanje, na upit engleskog novinara, koliko mu znači majica s likom Hrvoja Ćustića, Subašić nije mogao suspregnuti emocije.

'Pa kada se to dogodilo...', tek je rekao i zaplakao...

Vida ga je zagrlio, utješio, a na kraju je ipak, kada se nakon nekoliko minuta primirio - samo dodao. 'Nije da neću odgovoriti, nego mi je teško'.