Zauvijek će 40-godišnji Paul Robinson zapamtiti maksimirski stadion i travnjak na kojem se pojavila tzv. krtica zbog koje je prije nepunih 14 godina primio nesretni gol kada je promašio loptu koju mu je dodao Nevillea koji ga je, kako je sam priznao, progonio i zamalo uništio. Gol možete pogledati OVDJE.

Podsjetimo, Hrvatska je tada u kvalifikacijskoj utakmici za Euro nadigrala Englesku 2:0 golovima Eduarda da Silve (66') te autogolom Garya Nevillea (74'). Na kultnom Wembleyju Hrvatska je također nadigrala Englesku zbog čega Robinson, Neville i društvo nisu vidjeli Euro 2008. godine u Austriji i Švicarskoj. Naravno, zbog svega je Robinson postao predmet sprdnje

'Kada je prije netko govorio o tome ja bih odmah promijenio temu. Nisam uopće želio razgovarati o tome, ali to me više ne dira. Sada sam sretan kada pričam o tome', kazao je Robinson dodavši:

'I dalje krivim Garyja Nevillea za to! Bekovi bi golmanu trebali vraćati loptu uvijek van okvira vlastitog gola.'

No, ono o čemu Robinson nije previše pričao jest njegovo samopouzdanje koje je nakon te utakmice bilo poljuljano…

'Imalo je velik utjecaj na moju karijeru, utjecalo mi je i na samopouzdanje. Dotada nikad u karijeri nisam imao takvih problema ili da se mediji obruše na mene. Bio sam najbolji golman u Engleskoj, a onda sam odjednom postao najgori vratar koji je ikad igrao nogomet. I na svaki stadion na koji odeš poslije toga, podsjećaju te na to. Kada si mlad onda si neustrašiv i bez ožiljaka. Tek kada ti se dogodi veliki udarac u karijeri, malo kritike i pad forme, tek tada shvatiš kolika ti mentalna snaga treba', priznao je Robinson.

No, kazao je još nešto što ga muči:

'To je toliko nesvakidašnji incident da mi je i dalje nejasno zašto se toliko ludi obrušilo na mene. Nije čak bila ni greška, nisam se spustio pa da mi je lopta prošla kroz noge. Da se u ovom trenutku to dogodi, napravih bih isto; lopta mi se vratila, ja sam je išao ispucati, a odjednom više nije bila ispred mene, odskočila mi je preko noge. Ali, napravila je dobre naslove u medijima', kazao je dodavši:

'Nakon utakmice u svlačionici nazvao sam svoje ljude koji su kući gledali utakmicu i pitali su me jesam li vidio što se zbilo i što se događa. Mislio sam se da 'ne može biti valjda tako loše'. Nisam bio spreman na to (medijske kritike op.a.). Takav negativan odjek u medijima ima velik utjecaj na psihu. Potom utječe na tvoje predstave na utakmicama i postane jako, jako teško za vratiti se u staru formu. Trebalo mi je 18 mjeseci da prijeđem preko toga, možda čak i duže. To mi je bila prekretnica u karijeri'.

Priznao je još kako se nosio s time u ostatku karijere obzirom da je imao svega 26 godina.

'Isključio sam se na kratko vrijeme nakon toga jer nisam znao što napraviti. Nikad se nisam susreo s tako nečim prije. Nije se tad mogla pokazati slabost jer nogomet tada… Hoću reći, danas je puno prihvaćenije da muškarac pokaže slabosti i pita pomoć i kaže: 'Gledajte, nisam dobro, treba mi pomoć, što da radim?'. Tada psiholozi još nisu bili toliko u nogometu, s tim sam se susreo tek u Blackburnu sa Samom. Do tada sam bio 'zatvorena knjiga', kaže Robinson kojem je tih dana svojim savjetima jako pomogao legendarni engleski golman Peter Shilton.