Tijekom cijelog Eurobasketa, na našem community portalu Tribina.hr pitamo naše korisnike misle li da Hrvatska uopće može doći do medalje. Iako se krenulo s vrlo niskim koeficijentom povjerenja od svega 2.8/10, ta je brojka (kako i graf potvrđuje) u kontinuirano rastu, da bi sada dosegla vrlo visoko povjerenje od gotovo 70 posto.

Kako je Hrvatska to uspjela, odlično je objasnio korisnik Mac316, koji je i sam priznao da nije niti malo vjerovao kako je tako nešto moguće:

Kakav put i transformaciju su ovi ljudi prošli u posljednjih 10-ak dana, čudo. Naravno, nakon priprema i utakmice sa Španjolskom pa i Gruzijom bio sam jedan od mnogih koji su bili kritički nastrojeni prema košarkašima hrvatske reprezentacije i jedan od onih koji nije vjerovao. Sad neću biti licemjeran i tuliti od veselja zbog pobjeda jer iskreno nisam ih niti predviđao, niti vjerovao u njih. Ali, kao i mnogima, ovi košarkaši su mi pokazali da sam u krivu. Oni su u četvrfinalu Eurobasketa i to više ništa ne može promijeniti. Očito oni jesu vjerovali u sebe kad malo tko drugi je i treba im čestitati na 'skupljanju glava' nakon početnog poraza i zaista fenomenalnoj seriji.

Imam dojam da je najveća snaga ove Hrvatske ta da odlično znaju koristiti protivničke slabosti. S obzirom na naš roster i rostere gotovo svih ekipa, slabosti protiv nas su najčešće visinske. Jednostavno smo dosta viši od ekipa s kojima smo igrali i to nam puno pomaže, pogotovo u obrani. Nije da izgledamo posebno organizirano i taktički posloženo, ali kako se ono kaže, obrana je ionako stvar volje, a toga naši imaju u izobilju.

U obrani, najjači smo centarski kad su na terenu Žorić i Šarić koji protivnicima pod koševima ne daju da dišu, a i na svaki ulaz ili šut s poludistance izlaze s visoko podignutim rukama i skokom prema naprijed, čime svakom šutu mijenjaju parabolu i značajno ga otežavaju. To je nešto što Tomić i Markota ne rade, oni se više drže pozicijski, što ne izgleda preloše, ali ipak ostavlja više mjesta za neometane šuteve. Žorić i Šarić su nam najjača snaga kad su zajedno na terenu i usudim se reći da je njihov stil obrane zaslužan za barem 50% promašenih šuteva protivnika.

U napadu, konačno imamo ono čega inače u Repešinim momčadima nije bilo, jasnih nositelja igre. Bojan Bogdanović je definitivno TAJ, onaj koji ima sve ovlasti i koji smije promašiti i 10 šuteva zaredom, a smije pucati nakon toga i jedanaesti. Uz njega, Ante Tomić ima najviše centarske slobode u napadu koju nažalost za sada rijetko koristi, ali lijepo je vidjeti da se Tomiću to, kao najboljem centru Eurolige, tolerira. Košarka je igra superzvijezda i vodonoša i u svakoj uspješnoj ekipi oni moraju biti jasno definirani. Ne znači nužno da se bez jednih ne može a bez ovih drugih može, ali svatko mora znati svoju ulogu i prava i odgovornosti koje ima. Kad se sjetio ne tako davnih vremena kad su likovi kao Krešimir Lončar i Davor Kus ispucali jednako ili više lopti od prvih igrača, onda sad hijerarhija je puno jasnija i tako treba biti.

Pa ipak, i dalje mislim da neke prevelike kvalitete tu nema. Svaka čast na borbenosti, volji i zalaganju, svaka čast i na disciplini i obrambenoj snazi, svaka čast i na šutu koji nas zasad iznadprosječno dobro služi, ali i dalje sam uvjeren da ovi dečki igraju na gornjoj granici svojih mogućnosti, što je još uvijek nedovoljno za biti ravnopravan onim najboljima. Ali, s jedne strane je ovaj uspjeh (a četvrtfinale već je uspjeh) još veći, jer je izboren usprkos objektivnim manjkavostima. One su uspješno eliminirane ili stavljene pod kontrolu, a snage koje imamo se optimalno koriste.

Želite li komentirati igru hrvatske reprezentacije na Eurobasketu, činite to OVDJE, na portalu Tribina.hr.