Tako misli Mac316, korisnik portala Tribina.hr, koji opisuje moguće implikacije koje bi presuda mogla imati po hrvatski nogomet ukoliko postane pravomoćna:

'Presuda ima itekakvu važnost, ne toliko za dobrobit Eduarda koji je i s ovim i bez ovog 'pun kao brod', još manje za Mamića koji se kao 'slobodni poduzetnik' osigurao za 100 života, ova presuda ima važnost za dobrobit hrvatskog nogometa i to niti minutu prerano. Dapače, može se reći, u odlično vrijeme.

Već godinama Zdravko Mamić dovlači u Dinamo sve što imalo vrijedi u hrvatskom nogometu i ostavlja te mladiće u juniorima Dinama ili ih instalira po drugim klubovima poput Lokomotive. Jedan od 50, ako i toliko, od tih igrača postane netko i nešto u našem nogometu, ali s ovakvim ugovorima koje je imao, Mamiću se i taj postotak uspjeha isplatio. Po Hrvatskoj je te mladiće iz obesparenih klubova dovodio za malo ili ništa, a ako je samo jednog uspio prodati za par milijuna eura, zarada je ogromna, pogotovo kad se pomnoži sa 20% do kraja karijere.

A ti mladi igrači, kao Eduardo nekad, i nemaju nekog izbora nego da pristanu na 20% jer je i to bolje od života kakav sad imaju. Roditelji ih većinu ne mogu uzdržavati, klubovi u kojima su sad ih ne mogu plaćat, škole za raditi nešto drugo u životu nemaju, u toj situaciji velika lova minus 20% do kraja karijere zvuči odlično. Dino Špehar je bio ogroman talent Osijeka, Mamić ga je oteo za malo para i smjestio u skladište Maksimira gdje je i danas. Dino i Filip Škvorc su bili veliki potencijal Varteksa, ali na rubu gladi zbog besparice, Mamić ih je za bagatelu odveo u Maksimir i brzo preprodao dalje. Koliko još ih je tako doveo iz Cibalije, Intera, Zagreba, Lokomotive i ostalih? Koliko je malih klubova ostalo oslabljeno ne samo za poštenu naknadu za te igrače nego i bez perspektiva koji su u njihovim sredinama mogli izrasti u barem solidne prvoligaške igrače?

A danas je 95% tih igrača raseljeno po niželigaškim terenima gdje svom gazdi donose 20% od 0 kuna plaće. Ali, Mamiću to nije veliki gubitak jer on se samo na Eduardu, Modriću, Lovrenu i njih još par namirio da ne zna što bi s lovom. Ali, za te mlade igrače i za njihove klubove iz kojih su došli to je ogroman gubitak, nenadoknadiv. Karijere koje su uništene vjerovanjem Mamiću u bajke o Tottenhamima i Arsenalima su ogroman gubitak i za hrvatski nogomet, koji je možda izgubio neke ogromne potencijale. A najveći gubitak je za hrvatsku ligu koja je slabljenjem tih klubova izgubila na draži. Nema više Varteksa koji može Dinamo povremeno pobijediti gotovo pa redovito, nema više prkosnih klubova iz ZG prstena koji se protiv Dinama žele dokazati, nema više Slavonije gdje igrači igraju za svoje klubove, a ne zato da ih Mamić vidi čim prije.

I zato je Lex Eduardo bitan. Ako ova presuda opstane, ako ju Mamić žalbama ne sruši, onda je njegovom glavnom adutu odzvonilo. Ne može više sklapati takve ugovore, a time gubi i interes potpisivati toliku gomilu njih i odvlačiti ih iz njihovih sredina. Da, mnogi igrači tako gube trenutačnu zaradu, možda neki novi automobil ili stan u Zagrebu, ali dugoročno, vjerojatno je da se tako spašava pokoji talent koji će se imati više prostora razvijati u manjim sredinama prije nego ga netko veliki pokupi, a možda je to spas i za pokojeg prvoligaša koji neće za 'dva mjeseca plaće' prodavat najveće vrijednosti koje u klubu ima.

Naš nogomet sada neće čudom procvjetati, ali ako će ova odluka suda opstati onda jedna velika sjena nad našim nogometom sigurno nestaje. Mladi igrači mogli bi prestati glumiti statiste u juniorima Dinama ili filijalama, nego svoj talent razvijati pred svojom publikom za primanja u rangu kakve 17, 18 ili 19- godišnjaci bez škola i dokazanih uspjeha i zaslužuju. Neće više biti lakog puta, ali za one koji vrijede se dugoročno to više isplati, veće su im šanse da jednog dana u nogometu budu netko i nešto, veće su šanse da jednog dana bude više Eduarda.