Ivano Balić u dresu njemačkog Wetzlara oprostio se u pobjedničkom stilu. U pobjedi nad Goeppingenoma 29:24 upisao je jedan lijepi gol, a usto je imao pet asistencija. I na toj posljednjoj utakmici, kojoj su uživo svjedočili mnogi njegovi prijatelji i bivši suigrači, oduševio je svojom igrom. Njegovim odlaskom otišao je u povijest i tzv. romantični rukomet jer takav igrač ipak se rađa jednom u sto godina. Kao što već godinama čekamo novog Dražena Petrovića, tako ćemo još jako dugo čekati, a tko zna hoćemo li dočekati novog Ivana Balića.

Kao i mnogi Splićani, Ivano Balić od malih je nogu zavolio košarku koja je u to doba, krajem 80-ih bila jednako popularna kao nogomet. Kada je 189 cm visoki Balić radio prve košarkaše korake, u ligi bivše Jugoslavije igrali su velikani poput Dražena Petrovića, Tonija Kukoča, Dina Rađe, Stojka Vrankovića i drugih. Međutim, u jednom trenutku – za što je krivac otac Žarko koji je bivši rukometaš, Ivano se kao 16-godišnjak zarazio sportom u kojem je postao najbolji. To je bila ljubav na prvi pogled.

Tijekom karijere igrao je za Split, zatim Metković, španjolske klubove Portland San Antonio i Atlético Madrid, naravno RK Zagreb, a od 2013. bio je član njemačkog Wetzlara.

'Košarka mi je puno pomogla jer sam imao puno bolju tehniku vođenja lopte od drugih, bolji pregled igre, a posljedica igranja košarke je ta da sam češće želio razigravati suigrače umjesto da šutiram na gol', kazao mi je 2004. Balić u jednom od intervjua. Jedno od njegovih klasičnih košarkaških dodavanja možete pogledati OVDJE

Bio je poznat i po fintama dodavanja kakve je svojevremeno gledao kod Tonija Kukoča. Jednu od najboljih finti svih vremena pogledajte OVDJE

Noviteti koje bi uveo u rukomet

Kada je bio na vrhuncu karijere, znao mi je reći kako bi hitno promijenio dva pravila u rukometu:

'Ukinuo bih leteće izmjene i uveo one kakve su u košarci koje se rade tijekom prekida. Tako bi do izražaja došli svestrani igrači, a ne tzv. specijalci. Također bih, identično kao u košarci, uveo ograničenje napada uz vidljiv semafor iza gola. Tada bi naravno i sudački kriterij, kada su grubi (namjerni) prekršaji u pitanju, bio drukčiji. To bi bila prava revolucija u rukometu', govorio je još 2003. vizionar Balić. Ali do danas se gotovo ništa u pravilima nije promijenilo i virtuozi kao što je Balić kod sudaca baš i nisu zaštićeni.

Sada kad se umirovio, svakako će imati više vremena pozabaviti se pravilima koja želi promijeniti. Sigurno će imati i podršku čelnih ljudi HRS-a jer jasno je kako su rukometu pod hitno potrebne promjene. Vizionar Balić to je shvatio prije 10-15 godina… Stoga je pitanje hoće li ikada uspjeti promijeniti išta.

I upravo će ga ta posebnost pratiti do kraja karijere. Imao je ono nešto što drugi igrači nemaju. Uostalom, sličan tijek karijere imao je svojedobno i Veselin Vujović, crnogorski stručnjak na klupi RK Zagreb. Kao junior je bio iznimno nadaren košarkaš, a kada je iz svog Lovćena trebao napraviti transfer u sarajevsku Bosnu – dogodio mu se rukomet.

Kada starije poznavatelje rukometa, pogotovo iz susjednih Srbije i Crne Gore upitate tko je najbolji rukometaš svih vremena, većina će vam reći upravo Veselin Vujović. Je li košarka razlog? Naravno da je i u njegovoj karijeri imala veliku ulogu.

U našoj je anketi Balić dobio čak 74 posto glasova ili u prijevodu tri četvrtine čitatelja i ljubitelja sporta smatra ga najboljim rukometašem svih vremena!

Stoga jedva čekamo da Balić, koji od 1. srpnja preuzima funkciju koordinatora u Hrvatskom rukometnom savezu, uvede u rukometne treninge i elemente košarke. Da dio svoje čarolije prenese na mlade igrače koji dolaze.

Neću napisati ništa novo ako zaključim kako je Ivano Balić u rukometu bio isto ono što i Dražen Petrović u košarci. Bio je nešto novo, rušio je granice i postavio nove standarde. Zbog njega, isto kao i zbog Dražena sredinom 80-ih godina, mnoga su djeca počela trenirati sport kojim se bavi. Virusom rukometa zarazio je na tisuće dječaka i djevojčica i plodove toga mogli bismo vrlo brzo ubirati. Naravno, sve će to – pogotovo kada je muški rukomet u pitanju, nadgledati upravo Balić.

'Ne zanima me trenerski posao. Živio sam jedno vrijeme u Italiji, gdje je otac igrao rukomet da bi kasnije postao trener, i rano sam shvatio koliko je to zahtjevan posao. Naravno da bih volio ostati u rukometu', nekoliko puta mi je u razgovorima kazao Balić koji već neko vrijeme s prijateljem Perom Metličićem kroz rukometnu akademiju Balić & Metličić pomaže u odgajanju budućih rukometaša. Sada će se imati više vremena posvetiti i tim klincima koji  ga još uvijek gledaju kao boga.

Karijera koju Balić ima iza sebe zaista je neponovljiva. S hrvatskom reprezentacijom bio je svjetski prvak (2003.) i olimpijski pobjednik (2004.). Dva je puta proglašen najboljim igračem svijeta (2003. i 2006.), a uz olimpijsko i svjetsko zlato s reprezentacijom bio je i brončani na OI u Londonu 2012., zatim dva puta srebrni na svjetskim prvenstvima (2005., 2009.) te dva puta srebrni (2008., 2010.) i jednom brončani na europskim prvenstvima. Svojim igrama bio je nadahnuće ne samo mladih igračima u Hrvatskoj nego u cijelom svijetu. Genijalac bez kojeg će rukomet biti tako dosadan…