Kada se pogleda statistika, nevjerojatno je zapravo koliko su Rijeka i Standard po stilu igre slične momčadi. Čak i letimičan pogled na statistiku otkriva kako dosad niti jedna niti druga momčad nisu razvijale igru kratkih dodavanja, kako ne teže posjedu, te da pokušavaju igrati jako okomito i riskirati kod dodavanja, pa stoga imaju i vrlo nizak postotak uspješnosti istih. U isto vrijeme, ni jedna ni druga momčad nemaju posebno dobre driblere, dakle igraju bez igrača koji mogu posebnom individualnom kvalitetom ostvariti prednost na terenu (samo za usporedbu – iako im nije od mnogo koristi, Dinamo ima više driblinga po utakmici od ove dvije momčadi zajedno).

Ovo je usporedba s ostalih 46 momčadi Europske lige, te statistika dosadašnje igre Standarda i Rijeke:

RIJEKA:Posjed: 46.8% (34); Preciznost dodavanja:76.7% (35); Kratka dodavanja:304 (43); Driblinzi:6.5 (33); Oduzete lopte:13.8 (45).
STANDARD: Posjed: 44.8% (42); Preciznost dodavanja:73.7 (44); Kratka dodavanja:281 (45); Driblinzi: 7.9 (30); Oduzete lopte:16.5 (33).

Nemojmo se lagati. Remi protiv Standarda je za Rijeku isto kao i poraz, jer njime ostaju gotovo bez šansi za prolazak skupine. Ako će Rijeka igrati stilom kao što je igrala protiv Feyenoorda i Seville (dok su ovi imali 11 igrača na terenu), onda je Standard u velikoj prednosti.

Novi trener Vukomanović (koji je bio pomoćnik Luzonu) posložio je ekipu u formaciji koja sliči na 4-4-1-1 (hibridnih 4-2-3-1), s jasnim ulogama na terenu i bez puno odstupanja od prethodno utvrđenih zadataka. Jako su opasni iz prekida, imaju nekoliko uigranih akcija (posebno su zanimljiv gol postigli baš Anderlechtu) i tu je opasnost za Rijeku. U 'igri bez igre' kakvu smo između ostalog vidjeli i u Liegeu, Standard je u popriličnoj prednosti iz dva osnovna razloga; 1. Njima odgovara da do kraja ostane i 0:0 ako treba; 2. Bolji su u prekidima od Riječana, gdje je momčad s Kantride ove sezone pokazala neke ranjivosti i za očekivati je da će barem jednom pogriješiti u takvoj situaciji tijekom utakmice.

Standard nema obranu koje se može probiti silom niti dugim loptama, kako je primjerice bio slučaj s Feyenoordom, niti će riskirati neki proigravanjima, a pogotovo ne kroz sredinu (kao što je radio Feyenoord). Oba stopera (Ciman i vjerojatno Arslanagić) su dobra u zraku, a i lijevi bek Van Damme iskusan je i vrlo čvrst. Ono što nedostaje njihovoj obrani je mobilnost. Drugi

gol Seville jasno to pokazuje, a vidjelo se i tijekom prve utakmice. Kako je teško očekivati neku riskantnu igru Belgijanaca kojom će se moći rastegnuti ta obrana i istaknuti nedostatak mobilnosti iste, postoje zapravo samo dvije varijante da je se probije.

Prva je dobrom kombinatorikom na malom prostoru i igrom bez lopte – nešto što Rijeka ove sezone nije baš redovito pokazala da je sposobna, ili drugi - iznimnom individualnom kvalitetom koja može doći do izražaja tako da se izolira neki od igrača u situaciji jedan-na-jedan. To također baš i nije neki riječki forte (osim ako Sharbini ne odigra kako već dugo nije), pa se čini da je ovo pod 'jedan' najbolji izbor strategije.

Da biste uspostavili dobru kombinatoriku i kretanje bez lopte postoji zapravo osnovni uvjet, ako hoćete pretpostavka, pogotovo na postavljenu obranu. To je posjed. Morate dovoljno dugo kontrolirati loptu da pronađete mogućnost kretanja igrača na pravom mjestu i ulaska u prostor gdje je obrana nešto tanja. Ako nemate posjed, nemate dovoljno mogućnosti testiranja te iste obrane, pa su vam i mogućnosti manje. Rijeka ima nekoliko igrača koji bi to trebali biti sposobni napraviti, ali mislim da se prije svega moraju osloniti na trojac Moises-Sharbini-Kramarić, koji su dovoljno tehnički sposobni kombinirati na malom prostoru, a sva trojica su dovoljno hitri kako bi iskoristili prazan prostor. Da bi lopta došla do njih u pravom trenutku, igrači iz pozadine će morati imati više povjerenja u svoje sposobnosti, a Vargić mora puno manje nego obično ispucavati lopte.

Ukoliko će Rijeka igrati slično kao i dosad, onda su osuđeni na igru gdje će presuditi neka pogreška obrane ili individualni bljesak, a iz spomenutih je razloga tu Standard u prednosti.
Osim toga, što se napadačke igre Standarda tiče, važno je znati pet stvari:

1.Poprilično su bezopasna momčad u igri 11 na 11, oni su tipična tranzicijska momčad, koja se uzdaje prije svega u neka brzinska rješenja i prekide. Zato treba paziti na bokove, preko kojih ide dobar dio napada, pogotovo preko lijevog gdje je M'Poku.
2.Jeff Louis, igrač koji je bilo 'slobodni lutalica' ili drugi napadač tipični je 'Heatcliff' – mačak koji misli da je pas, tj. misli da može puno više nego što zna. Zato se često odlučuje na udarce kad su proigravanja bolja opcija. U tom smislu, treba mu čak dati i malo prostora za iste, pošto često ti udarci bivaju neprecizni ili neopasni.
3.Glavna prijetnja po riječki gol je M'Poku, najbolji dribler ove ekipe i čovjek nad kojim se svaku utakmicu počini gotovo četiri prekršaja. Odličan je u duelu i jako dobar na širokom prostoru, a većinom se uzdaje u fintu. Bek koji će ga čuvati (a čini se da će to biti Tomečak na lijevoj strani), ne smije skakati na zamahe lijevicom, jer to je samo priprema za ulazak u sredinu. Također, smije dozvoljati šut s distance jer on je također poprilično neopasan.
4.Napadač De Camargo ne može ničim ugroziti riječka vrata osim dobrim postavljanjem i inteligencijom. U mnogo je karakteristika zapravo sličan igrač kao Duje Čop, pa bi riječki stoperi na njemu trebali primijeniti sličan recept kao i za Dinamovog napadača.
5.Standard u sredini nema igrača koji diktira igru, ali Enoh je veliko pojačanje. Ako postoji jedan igrač koji može u sredini napraviti razliku za njih onda je to ovaj bivši igrač Ajax, na kojem se vide elementi igre iz Ajaxove škole. Ujedno je i jedini iz središnjice terena kojeg treba pritisnuti kad ima posjed.

Standard, dakle, nema puno pojedinaca koji mogu napraviti razliku, ali ima privilegiju strpljenja i dobrih reakcija kod prekida. Ako im se oduzmu te dvije prednosti, te ukroti M'Poku i spriječi Enoha, Rijeka bi, uz dobru kontrolu igre, mogla do pobjede. To se čini kao najlakši put…