Nakon što je KHL Medveščak Zagreb i službeno postao novi član moćne ruske KHL lige, druge po jačini u svijetu odmah iza NHL-a, mnogi su se pravom upitali: zašto su odabrali baš njih? Novinar tportala koji vrlo dobro poznaje gospodarske i sportske prilike u Rusiji pronašao je četiri velika razloga
Nisu to bili Stavanger Oilersi, ni Milano Rossoblu, ni poljski Gdanjsk, nego Medveščak iz Zagreba. Klub koji je još donedavno tavorio na marginama zagrebačkih sportskih zbivanja najesen ulazi u drugo najjače klupsko natjecanje na planetu. Kako je to moguće?
Odgovor na to pitanje zapravo nije sasvim jasan. Je li riječ o 'povijesnom čudu hrvatskog sporta' ili pak o čudu novog hrvatskog menadžmenta, više za ekonomske negoli za sportske anale? Poznato je da se u KHL, kao i u NFL ili NBA, ne ulazi na osnovi sportskih rezultata. Ali na osnovni poslovnih – to već da.
A tu Medveščak doista ima reference. Sve u svemu, argumenti kojima barataju mediji obično se protežu na sljedeće četiri dimenzije:
1. Sposobnost Medveščakovih menadžera
Predsjednik kluba Damir Gojanović prošao je školu ruskog biznisa 90-ih godina, kada je s Alenom Franjom otvarao zlatarnice u tom, za Rusiju strahovito turbulentnom tranzicijskom razdoblju. Bilo je to vrijeme stasanja ljudi koji danas vladaju Rusijom pa je vjerojatno još od početka priče s Medveščakom Gojanović u Rusiji imao dobre kontakte i golemo iskustvo. Poznaje kulturu, poslovne običaje, vjerojatno i dobro govori ruski... S druge strane, s Medveščakom je pokazao da od jednog zagubljenog sportskog kluba umije napraviti vrlo komercijalan i infrastrukturno besprijekoran projekt te da uz sve to ima i smisla za promociju. Medveščak je dokazao da može igrati i pred 15 tisuća gledatelja u modernoj zagrebačkoj Areni, i u zimzelenom izdanju uz snijeg, pod zvijezdama na minus 10 Celzijusa (Šalata) te na plus 20 stupnjeva Celzijusa u – pulskoj areni staroj više od 2.000 godina! Potonji pothvat ruski su mediji popratili s posebnim divljenjem.
Vijest o priključenju Medveščaka na ruskom webu zasad nije odjeknula osobito gromko – uglavnom se prenosi agencijski izvještaj i ističe da će zagrebačka prinova u KHL-u imati najmanji budžet – 10 milijuna eura, što je ujedno i propisani minimum lige.Što kažu ruski mediji?
Poznato je da Rusija posljednjih godina želi postati jedan od ključnih gospodarskih igrača na Balkanu. Južni tok, Naftna industrija Srbije, Lukoil... Rusija nudi investicije u zamjenu za profit i rast utjecaja. No sve je poznatije i to da je praktički jedina zemlja regije koja se, usred duboke krize, opire velikim ruskim ulaganjima upravo Hrvatska, i da Vlada u Zagrebu ne objašnjava o čemu je zapravo riječ. U takvim slučajevima na scenu može stupiti sport. Njemačka je zgodan primjer; otkako je postao sponzor nogometnog kluba Schalke, Gazprom je simbolički (ekonomski da i ne govorimo) već toliko prisutan u Njemačkoj da se, prema nekim svjedočanstvima, gradić poput Gelsenkirchena na momente doimlje poput nekog grada u Rusiji. Nadalje, sve veći uspjesi i budžeti ruskih klubova na pomalo iščašen način dižu rejting cijeloj zemlji, odnosno njezinim elitama. 'Kontinentaljnaja hokkejnaja liga' već sada nudi svijetu imidž nove, ambiciozne postsovjetske Rusije.
3. Izuzetna zagrebačka publika
Prosječna posjećenost utakmica KHL-a raste iz sezone u sezonu: nedavno je probijena granica od prosječno 6.000 gledatelja. S obzirom na to da bi ulazak u drugo najjače natjecanje svijeta Medvjedima trebao donijeti nove legije navijača, zagrebački klub mogao bi biti jedan od posjećenijih na domaćim utakmicama - unatoč lošim rezultatima koji se mogu očekivati u prvoj sezoni s obzirom na minimalan budžet (prošle sezone prosjek im je bio 8.835 gledatelja!). Zagrebačka publika dosad se po pitanju hokeja na ledu pokazala vjernom i nerazmaženom uspjesima. A nema ni huliganizma, od čega boluju tribine nekih ruskih klubova.
4. Veliki klubovi zapadne Europe (još) ne žele u KHL
Što god pričali o Medveščaku, hokej na ledu još uvijek je samo marketinški atraktivan proizvod profi-sporta koji nije pustio dublje korijenje u Hrvatskoj. Taj momčadski sport se u Hrvatskoj ne igra na zaleđenim jezerima i rijekama te u desecima, stotinama klubova kao što je to slučaj s nogometom, košarkom, vaterpolom ili rukometom. Sasvim je druga priča u Švedskoj, Finskoj ili Njemačkoj, gdje postoji autohtona hokejska kultura i vrlo popularne lige. Moskva navodno već odavno pregovara i s tamošnjim klubovima (KHL je već uspio ući u Češku i Slovačku), no njihova integracija u ruski pandan američkom NHL-u još je daleko od realnog.
Komentari čitatelja na ruskim portalima
Komentari čitatelja (koji, naravno, ne mogu biti uzeti kao 'glas naroda' jer ih često pišu plaćenici) protežu se od simpatija i želja dobrodošlice Medvjedima, do prosvjeda zbog forsiranja 'drugorazrednih klubova sa Zapada' na račun, recimo Lade iz ruskog centra automobilske industrije Toljattija. Neki kritiziraju i najave da će KHL tražiti sponzore koji će osigurati najveći dio budžeta za Medveščak – što sugerira na ranije viđenu praksu po kojoj će određene poslovne strukture u Rusiji biti 'lijepo zamoljene' da to učine.
Zbog toga jedan čitatelj smatra da KHL može biti uspješan samo ako se financira sam od sebe, a ne državnim sredstvima (šef KHL-a je drugi čovjek Gazproma – bivšeg sovjetskog ministarstva za plin). Čitatelj uspoređuje današnji KHL sa Sovjetskim Savezom u kojem Rusija subvencionira potrošnju u drugim, manje razvijenim dijelovima Saveza.
