Kod procjene je li prelazak Matea Kovačića u Real Madrid dobar ili loš posao s njegove strane, treba uzeti čitav niz faktora u obzir. Na prvu loptu, za mladog igrača koji je i dalje u formativnim nogometnim godinama nikad nije posebno poželjno preskakanje stepenica, odnosno prelazak iz ekipe gdje treba postati stožerni igrač (a to je svakako mogao očekivati u Interu) u momčad u kojoj realno može očekivati grijanje klupe, što ga sasvim sigurno čeka u madridskom Realu. Ispred njega u hijerarhiji su u svakom slučaju Modrić, Kroos, Isco i James Rodriguez (a u opticaju je i Casemiro), redom igrači za koje se očekuje da će igrati u veznom redu u vjerojatnoj 4-3-3 formaciji, gdje se treba očekivati da će mjesta naprijed biti zauzeta za Ronalda, Balea i Benzemu.

S druge strane, treba razumjeti Kovačića. Nije baš da se svaki dan dobiva poziv iz Madrida, najpoželjnijeg i najtrofejnijeg svjetskog kluba, onoga koji je vjerojatno dječački san svakog nogometaša, osim onih koji su zagriženi navijači Barcelone. Jednom kada dođe, to je poziv koji se ne odbija, pogotovo kada postoji rizik da se klub lako može okrenuti i nekom drugom igraču te da nestane prilika koja će se pojaviti možda i samo jednom u karijeri. Iz te perspektive, lako je razumjeti Kovačićevu odluku da preseli u Madrid.

Pa ipak, potrebno je odgovoriti na nekoliko pitanja prije nego doista možemo sagledati jesu li Kovačićeve šanse da postane igrač svjetske klase povećane ili smanjene prelaskom u redove madridskog Reala. Za početak, to je pitanje - kako se dosad klub ponašao prema sličnim igračima? Rješava li Kovačić neki od problema te momčadi ili je kupljen tek kao perspektiva? Koja bi mogla biti njegova uloga na terenu te tko je dosad obavljao taj posao? Te konačno, koga bi morao istisnuti iz konkurencije kako bi zauzeo mjesto u prvoj momčadi i je li to realno?

Kako se Real dosad odnosi prema kupovinama poput Kovačića?

Real Madrid u posljednje vrijeme svaki prijelazni dok dovede po jednog ili nekoliko igrača slične cijene, od kojih se nada da bi mogle nastati zvijezde, ali u vrijeme kupovine to su tek igrači s potencijalom, kakav je sada Mateo Kovačić. To su redom igrači koji su koštali 30-tak ili koji milijun više eura, što znači da spadaju u isti cjenovni razred kao i Mateo. U posljednjih su pet godina to redom:

Angel di Maria, vezni igrač - došao iz Benfice - postao stožerni igrač.
Fabio Coentrao, lijevi bočni - došao iz Benfice - postao rotacijski igrač.
Luka Modrić, vezni igrač - došao iz Tottenhama - postao stožerni igrač.
Isco, vezni igrač - došao iz Malage - postao važan igrač.
Asier Illaramendi, vezni igrač - došao iz Real Sociedada - postao igrač za otpis.
Toni Kroos, vezni igrač - došao iz Bayerna - postao stožerni igrač.

Za razliku od Kovačića, Di Maria, Modrić i Kroos došli su već kao gotovi i na vrhunskoj razini provjereni igrači za koje se samo trebalo pronaći pravo mjesto i koji su odmah nudili rješenje za neki problem kojeg je imao Real. Tako je Modrić zbog prvog dodira i distribucije mogao smanjiti pritisak protivnika na veznu liniju, Di Marija je donio potrebnu energiju i živost, a Kroos besprijekornu sposobnost distribucije lopte i izvođenje prekida. Za razliku od njih, Illaramendi i Isco su došli u otprilike istom trenutku karijere kao i Kovačić, kao igrači koji su pokazali veliki potencijal, ali od njih se nije očekivalo da budu instant rješenje nekog problema. Illaramendi se u tom procesu pogubio i po svemu će sudeći ovog ljeta prijeći u Liverpool, dok je Isco prošle sezone ugrabio priliku te postao igrač na kojeg Real može računati, ali i španjolska reprezentacija. Real je ovoga ljeta imao vrlo konkretne ponude za njega (prvi u redu bio je Arsenal), ali navodno je odbijao i one u visini od 50-tak milijuna eura. Dakle, na Isca najozbiljnije računaju.

Što Realu može donijeti Kovačić?

Ako se nešto moglo spoznati tijekom njegove karijere u Interu te lutanja koja su s njime imali i Mazzari i Mancini onda je to da je Mateo igrač koji treba zauzeti mjesto u veznom redu (ne polušpicu), najbliže onom što u klasičnom nogometnom smislu znači pozicija ‘osmice’, malo isturenijeg centralnog veznog igrača koji kroz sredinu radi višak te prima loptu u razini svoje vezne linije, ne i između protivničkih linija. Tako se potencira njegova najveća kvaliteta, a to je svakako prodornost u kombinaciji s mogućnosti brzog odigravanja lopte i rješavanja stvari u trku. Kovačić jednostavno nije dovoljno tehnički potkovan igrač da bi primao loptu u uskim prostorima gdje je gužva, niti ima dovoljno dobar šut s poludistance kako bi bio učinkovit u području na oko 20-tak metara udaljenosti od gola.

Statistika to i potvrđuje - njegove najbolje partije proteklih godina u dresu Intera bile su one kada je igrao na mjestu središnjeg veznjaka, a njegove vjerojatno najlošije kada je igrao na mjestu polušpice ili isturenog krila. Kao takav, on je koristan za momčad na tri načina - svojim prodorima može stvarati višak te otvarati prostor za suigrače, sposoban je dati sasvim solidne lopte kroz sredinu i na bok (i to u gotovo punom trku) te se može kada je to potrebno ubacivati u kazneni prostor te tako biti i efikasan kao strijelac (iako mu boljka i dalje ostaje šut s poludistance). Pet pogodaka prošle godine u Serie A solidan su učinka, dok je zabrinjavajuća činjenica da je pritom upisao i samo tri asistencije, ali treba imati na umu neučinkovitost cijele Interove napadačke linije, koja je tome doprinjela.

Samim time, donosi kvalitete u ekipu koje nemaju Casemiro, Modrić, Kroos, a samo ih djelomično ima Rodriguez, koji je ipak tehnički toliko superioran da njegovo mjesto vjerojanto nije upitno. Međutim, kada se pogledaju brojke u kojim Mateo dominira (driblinzi i ključne lopte), one su vrlo slične onom što je prošle godine imao Isco. I jedna i drugi su na otprilike dva i pol driblinga po susretu te gotovo dvije ključne lopte za suigrače. Staturom su i stilom igre također vrlo slični, pa je za očekivati da će jedan drugom biti direktna konkurencija. U svakom je slučaju Isco u velikoj prednosti iz tri razloga - prvi je što je sjajne igre pokazao u puno jačoj konkurenciji Primere u odnosu na Serie A, drugi što je već uhodan s drugim igračima, a treći što je Španjolac i miljenik publike koji pritom još upotpunjuje nužnu kvotu domaćih igrača.

Što onda Kovačić može očekivati?

Teško je vjerovati da će Benitez mijenjati osovinu veznog reda koja bi morala ostati bazirana na trolistu Modrić-Kroos-James. Casemiro će biti prva varijanta za defanzivnog veznog, kada se budu igrale utakmice u kojima će momčadi trebati malo ‘više mišića’ te bolju kontrola skoka u veznom redu. Prošle se godine potvrdio igrajući vrlo važnu ulogu za Porto, koji je došao do 1/4 finala Lige prvaka, a Casemiro je bio impresivan na terenu. Isco će biti također prva zamjena ne samo za spomenutu trojicu već i za varijante kada se netko od prednjeg trojca ozljedi pa onda James zauzme njegovo mjesto. U toj hijerahiji, Kovačić će gotovo sigurno biti ‘šesti igrač’ u hijerarhiji veznog reda, a najbolja mu je nada činjenica da je Rafa Benitez trener koji iznimno voli visokofrekvente rotacijske sustave kako bi mu najbolji igrači bili svježi za najvažnije utakmice.

Koliko će sam trener to uspjeti nametnuti u klubu gdje je vrlo važno da publika može svaki tjedan gledati najveće zvijezde tek ostaje da vidimo, ali to je od čega bi Mateo Kovačić mogao profitirati. Primjer Illaramendi potvrđuje kako Real Madridu nije problem dovesti igrača za 30 i koji milijun i onda ga ‘škartati’ samo dvije sezone poslije toga, ali jednako tako potvrđuje da će Real ipak čekati neko vrijeme da bi igrač pokazao što može, kao i da su vrata ostalih velikih klubova (poput Liverpool u slučaju Illaramendi) otvorena za igrače koji nisu uspjeli u Realu. Ako se takav scenarij dogodi, uvijek ostaje ta, ipak utješna nagrada, koja je značajno iznad onoga čemu se velika većina nogometaša uopće usudi i nadati.