Niti su treneri jedini krivci, niti su igrači razlog zašto Dinamo u tri europske sezone ne može postići ono što bečka Austrija može u jednoj – mišljenje je s našeg portala Tribina.hr, gdje je korisnik Aksma objasnio kako je došlo do još jedne razočaravajuće Dinamo europske jeseni:

'Transfer politika

Još prije nekoliko mjeseci postalo je jasno da je, kada se razbistri pogled koji su zamutile Soudanijeve i Fernandesove minijature, momčad napravila korak nazad po pitanju kvalitete. Obrana i sredina terena doživjele su pravi egzodus talenata, dok većina novopridošlih igrača jednostavno ne predstavlja pomak na bolje. Pamić ili Badelj? Antolić ili Kovačić? Vida ili Addy? Tonel ili Šimunović? Na kraju krajeva Kelava ili Sandomerski? Mislim da odabrati favorite nije teško niti paušalnim pratiteljima nogometa. Priče o 'mega momčadi' pokazale su se kao najobičniji iluzija, što nas dovodi do slijedećeg elementa.

Od samog starta sezone fascinira sposobnost da se u Maksimirskoj 128 rasprodaja desetak više-manje prvotimaca naziva stvaranjem mega momčadi. Dali su moćnici lagali samo narod ili pak i sami sebe teško je reći. Što bi se dobilo da se nastala situacija uoči sezone nazvala pravim imenom? Osim što se danas navijači i pratitelji Dinama ne bi osjećali prevareno, izdano i izmanipulirano, takav pristup pomogao bi i momčadi da ostane stajati sa obje noge čvrsto na zemlji. Tada nam Europska liga ne bi djelovala kao utješna nagrada, poligon za napucavanje protivnika, već kao veliki test i izazov, koji se na kraju pokazao i kao preveliki, nažalost.

(Ne)stručnost

Dovedeni su igrači vrlo jasnih limita, što samo po sebi i nije sporno, jer Dinamo niti nije u stanju dovoditi gotov, vrhunski proizvod. Jasno je da je Mamić smo zabavljao naciju velikim riječima i pričama, međutim ostaje nejasno kako je tu istu priču 'popila' i struka. Zbog čega se tim novo pridošlim dečkima pristupilo kao gotovom proizvodu koji će klubu donijeti instant uspjeh? Kako je moguće da nitko nije prepoznao limite tih mladića, te se onda sukladno tome nije radilo na rješavanju istih?

Toleriralo se Sammirovo teturanje po terenu. Od jedva punoljetnih igrača se očekivalo da nadomjeste hrvatske i portugalske povremene reprezentativce bez oscilacija. Čak niti Brozovićev talent se nije znao iskoristiti sve dok Niko Kovač u mladoj reprezentaciji nije pokazao način. Prošlo je pola sezone, a u Dinamu se još u potpunosti nije iskristalizirano tko igra koju poziciju, što je čija zadaća i odgovornost. Stječe se dojam da se suviše oslanjalo na sporni talent momčadi.

Fizička sprema

Dinamo je ove sezone od 23 primljena pogotka u službenim utakmicama njih 19 primio u drugom poluvremenu. Indikativno je također da je veći dio njih pao na postavljenu obranu iz prekida. Situacije su to u kojima zonska obrana prelazi u onu 'čovjek na čovjeka', gdje pravovremena i brza reakcija pojedinca posebno dolazi do izražaja. Sve navedeno tjera nas na zaključak kako se negdje pogriješilo u fizičkoj pripremi momčadi.

Ne treba biti veliki stručnjak da se zna kako su umorni, zadihani igrači skloniji pogrešci. Kada je momčad umorna lakše i češće dolazi do pucanja formacija, griješi se u pokrivanju suigrača, zatvaranju prostora, formiranju trokuta, a koliko je fizička sprema bitna za odigravanje presinga ne treba posebno isticati. Problemi su se počeli nazirati kada je Miljenko Rak napustio klub i otišao put Rusije 2012. godine, da bi ovosezonski rezultati uistinu sadašnju garnituru stručnjaka i njihove metode doveli pod svijetla sumnje. Bez omalovažavanja Zvonka Komesa i ostatka svite može se zaključiti kako je Dinamo ove sezone jedna od najlošije fizički pripremljenih momčadi Europske lige.

Zaključno

Velike prodaje, sporna dovođenja, nerealne i napuhane ambicije, 'glava u oblacima' kod struke i igrača, kao posljedicu su nam prezentirale jednu nespremnu, anemičnu i slabo organiziranu momčad, a rezultati su poražavajući. Da li se moglo više sa ovom skupinom igrača? Možda ne puno više ali više ipak da! Vjerujem da Dinamovi pojedinci, unatoč svim manama i nedostacima, kvalitetom ne kaskaju za prvotimcima Austrije Beč, momčadi koja je osvojila 5 bodova u skupini Lige prvaka, međutim kaska ostatak kluba. Način razmišljanja, ophođenja uprave spram trenera, pa onda i trenera spram igrača, na kraju krajeva i samih igrača spram igre jednostavno nije u skladu s europskim standardima. Floskula kako 'Dinamo ima igrače, ali ne i momčad' dobrim djelom je istinita, a krivce za to nije teško pronaći.

Dokle god će se bježati od realnosti, transfer politika provoditi po čisto poslovnim, a ne sportskim načelima, te dok će se uporno birati treneri koji su podobni, a ne oni koji vrijede, jaz između Dinama i ostatka Europe samo će se povećavati.'

Ako sami imate drugačije mišljenje o ovoj temi, izrazite ga OVDJE, na portalu Tribina.hr.