Za sebe su i sami rekli da su dosadni koliko su dominantni. I jesu. Danci su ubili svaku radost i uzbuđenje gledanja rukometa, koji bi prema svemu trebao biti jedan od najdinamičnijih i najzabavnijih sportova. Jednostavno, malo je glupo pratiti neki sport u kojem nema nimalo neizvjesnosti i drame oko osvajača zlata.

Danci privatizirali rukomet

U rukometu smo kroz povijest uvijek imali barem dvije nacije koje su ravnopravno pretendirale na tron. Nekada su to bili Švedi i Rumunji. Pa bi se ponekad ubacili i neki Čehoslovaci i Nijemci. Jedni i drugi. A onda su stigli Sovjeti, a za njima Jugoslavija. Onda su se opet vratili Šveđani, a skupa s njima, raspadom Istočnog bloka, najprije Rusi, a zatim i Hrvati. A za njima i Francuska.

Silna i moćna Francuska, koju je na tron najprije podigao Jackson Richardson, a onda je tamo dugo, možda i predugo držao Nikola Karabatić. Nikad iz prvog plana, ali uvijek opasni, vrh su uspješno napadali i Španjolci. I svatko tko je ikad uspio doći do svjetskog zlata u rukometu morao je rušiti sebi ravnopravne da bi uspio.

Na svakom turniru je bilo po nekoliko jednako jakih ekipa koje su više manje s istim ambicijama stizale na natjecanja. I taj nekakav svjetski rukometni poredak mirno je i bez previše talasanja funkcionirao desetljećima, sve dok prije šest godina Danci nisu odlučili da je dosta i kad su zaključili da njima, kao izumiteljima rukometa (mada se s tim Nijemci nikako ne bi složili), pripada sve pravo privatizirati ovaj sport i staviti monopol na njega.

Analiza danskog stručnjaka

'Ovo što Danci rade, to jednostavno nije normalno. To nije nikad viđeno su povijesti sporta općenito. Pa, ljudi da dođu s tri ekipe, uzeli bi sve tri medalje. Nevjerojatno je kakvu bazu i kakvu širinu imaju', prije par dana nam je rekao legendarni Nenad Peruničić. S jednim od najboljih šutera u povijesti slaže se i rukometni stručnjak s danske TV2 Claus Møller Jakobsen.

'Napadačka igra Danske je nešto najluđe što je svijet ikad vidio', kaže Jakobsen i u potpunom je pravu. Alžir su pobijedili 47:22, Tunis 32:21, Italiju 39:20, olimpijskog doprvaka Njemačku 40:30, Švicarsku 39:28, Češku 'samo' 28:22, a u četvrtfinalu Brazil 33:21. U polufinalu je pao nesretni Portugal s 40:27, a tih 13 razlike najveća je prednost koju je ikad neka ekipa ostvarila u polufinalima rukometnih Mundijala. Nestvarno zvuči podatak da su Danci do finala pobjeđivali u prosjeku s čak 13,4 gola razlike. Danci su protiv Portugala u prvom poluvremenu primili 16 golova, što je iznimno puno. No, što to vrijedi kad su ih zabili 20, a da dojma smo da su htjeli, da bi ta brojka bila puno veća. Impresioniran napadom Gidsela, Pytlicka i društva je i Jakobsen, koji je secirao ofenzivnu igru Danaca i analizirao je kroz pet točaka (analizu pogledajte ovdje).

1. Nevjerojatno visok tempo

Jednostavno, ne postoji obrana koja se može braniti od danskog tempa. Danski napad je nevjerojatno brz i redovito gledamo kako Mathias Gidsel i Simon Pytlick velikom brzinom uništavaju protivničke obrane kako bi, u primjeru susreta s Njemačkom, ostavili loptu samome Magnusu Saugstrupu na crti. Ono što je posebno ludo je podatak da Danci, koji igraju toliko brzo, na cijelom natjecanju imaju daleko najmanje tehničkih grešaka. Svega 6,8 krivih dodavanja. Za usporedbu, Hrvatska je druga sa sedam, a Francuska i Portugal ih imaju 9,4.

2. Jezivo dobra igra u duelima

Jakobsen je opet uzeo primjer protiv Nijemaca. 'Christoph Steinert na beku nije loš branič. Ali protiv Simona Pytlicka nije mogao ništa. Doveden je do zida. U igri jedan na jedan Danci su jezivi', kaže danski stručnjak. Gidsel i Pytlick najbolji su na svijetu u igri jedan na jedan, a za njima ne zaostaju ni Rasmus Lauge i Thomas Arnoldsen. Na svijetu nema reprezentacije koja u tom segmentu igre ima i približno takvu moć. Danska iz solo prodora zabija 12,6 golova po susretu na ovom turniru, a ostale polufinalne momčadi su na 7,4. Hrvatska, danski rival u finalu, ima 6,6 golova. Gotovo pola manje od Danaca.

3. Savršena tehnička potkovanost

Užitak je gledati Dansku kako igra. Njen napad, brzinu i protok lopte. Danski su igrači tehnički toliko jaki da im protivnik, ma koliko fizički jak bio, jednostavno ne može parirati jer je danska lopta prebrza. I zato uglavnom mogu samo gledati i nemoćno se diviti što Danci rade.

4. Najbolji igrač svijeta

Na svakom natjecanju u zadnje tri godine Mathias Gidsel je izabran za najboljeg igrača. Postalo je jako iritantno pratiti sve te individualne nagrade koje je pokupio, ali čovjek ih je zaslužio jer ovo kako on igra rukomet je nešto nikad viđeno. Podigao je ovaj sport na jednu sasvim drugačiju razinu i da ga nema u sastavu, vrlo vjerojatno bi izbornik Nikolaj Jacobsen morao izmisliti neke druge napadačke akcije za svoju momčad.

5. Taktička genijalnost Nikolaja Jacobsena

I bez njega su Danci bili opaki i moćni. No, s njim su ekipa iz neke druge dimenzije. Istina, ima najbolje svjetske igrače, ali jako je teško u svakom trenutku držati momčad na najvišem nivou u napadu, a on to stalno uspijeva i nitko u Danskoj ne žali previše za odlaskom princa Mikkela Hansena. Jer ovi što su došli iza njega, još su bolji.