Najzanimljiviju je stvar na presici HNS-a, koja ujedno jako brine, rekao je Romeo Jozak: 'Nešto je puklo u komunikaciji između izbornika i ljudi iz Saveza i to ubuduće ne smijemo dozvoliti, niti dopustiti organiziranje kakvog paralelnog sustava. Treba uspostaviti protok komunikacije između A reprezentacije i Izvršnog odbora HNS-A. S Nikom Kovačem to nije funkcioniralo, a trebalo je'. U svijetlu onog ispada Zdravka Mamića na lokalnoj televiziji kad je pričao kako ga je Kovač izdao i iznevjerio, dužni smo se zapitati malo o okolnostima ovog otkaza.
Na temu smjene Nike Kovača na portalu tribina.hr stručni su komentatori analizirali taj potez, a mi vam prenosimo razmišljanje autora free baskia.
Prvo, o kakvom paralelnom sustavu priča 'doktor nogometnih znanosti' Romeo Jozak? Zar izbornik nije jedini koji odgovara za sustav? Ovaj otkaz je dokaz da je on jedini koji snosi posljedice, on i njegov stožer. O kakvom dakle paralelnom sustavu pričamo? Tko je dakle, po Jozakovim idejama, još pozvan instalirati ikakve sustave u A reprezentaciju osim izbornika samog?
Drugo, izuzev par poluvremena, nekoliko zanimljivih ideja, igra reprezentacije nije bila Bog zna što, čitav mandat Nike Kovača. Kao takva je opet koplje iznad onoga što nam je pružao Igor Štimac. A budimo iskreni, nakon prvog mandata Slavena Bilića također se nismo nagledali dojmljivih partija i lijepe igre. Dapače. Stoga, zašto se radi drama nakon ove dvije utakmice? Utakmica protiv Azerbejdžana bila je još jedna od utakmica u nizu gdje se održavala solidna kontrola utakmice i čekalo da netko naprijed presudi. 'Normalni' Mandžukić bi to i napravio i valjda bi onda i našoj javnosti sve bilo po guštu.
Pravi problem je nastao u Oslu. Takvu kakofoniju i rasulo se stvarno nije moglo vidjeti odavno. Raspad sistema na kojem bi nam pozavidjeli i Srbi. A nakon izjave Kovača nakon utakmice bilo je jasno da mora otići. Bilo je više nego očigledno da više ne kontrolira svlačionicu, dovodeći se u situaciju gdje je sam sebe ogolio pred kamerama zapravo je stavljen pred zid, što je smrt svakog trenera.
Vratimo se na sukob s Mamićem, na izjave Jozaka o paralelnim sistemima i upitajmo se samo sekundu - je li moguće da su problemi u našoj reprezentaciji toliko duboki, puno dublji od izbora taktike i početne jedanestorice? Koliko je moguće da je taj paralelni sustav (sic!) kojeg je pokušao ustanoviti izbornik toliko potresao establišment, da je jedan manji ili veći dio svlačionice otkazao poslušnost?
Iz manjka ičega na utakmici s Norveškom čini se da je itekako moguće. I ako je tako, to ulijeva strah. Reprezentacija je dugo slovila kao jedina svijetla točka u našem nogometu. Zadnji nekakav bastion na koji se i taj establišment HNS-a mogao pozvati. Zapravo, ponajprije baš taj establišment. Je li moguće da se Kovač toliko bezobrazno osamostalio da je 'Mamićev' klan u svlačionici morao djelovati iznutra? Bez dokaza se ništa ne može apodiktički tvrditi ili nekoga optuživati. Ali možemo razmišljati, jer onako očajna utakmica kao u Oslu i nije moguća bez jakog bojkota igrača.
A ako je išta od ovoga točno, onda je sasvim svejedno tko će biti novi izbornik. Najbolje je da ugasimo tu reprezentaciju ako su igrači spremni sabotirati trenera i istankirati utakmicu. Najbolje je da poslije Nike ne dođe baš nitko. Jer ako je toga doista bilo, onda ti nisu zaslužili ni podršku, ni razumijevanje. Zapravo nisu zaslužili ništa osim prijezira. Bojkotirali su trenera, ali time su pokopali i onog zadnjeg optimista koji je pratio reprezentaciju.
Nakon toga ima li smisla upitati se: Čačić ili Ivanković? Jedan drugom do uha što se tiče krajnje sposobnosti kao treneri. Nijedan od njih neće doprinjeti nečemu. Čačića treba poštovati i više nego što ga poštuje 'obični' pratitelj hrvatske nogometne zbilje. Lik je to koji ulaže u sebe, ali je bolno limitiran u nekim drugim pogledima. Kao uostalom i Ivanković. Tako da je stvarno svejedno kako će pasti grah Odbora za hitnost. I nemojmo kriviti njih dvojicu, jer izbora stvarno i nema. Budimo brutalno iskreni, sve da ih želimo platiti i da nije konstelacija zvijezda u Savezu takva kakva jest, stvarno je malo progresivnih mladih trenera stranaca koji bi željeli doći na kormilo reprezentacije. Ijedne na svijetu, pogotovo Hrvatske, jer specifičan je izbornički posao, jedan lošiji rezultat te vraća godinama unatrag. Prožvakana imena, stari i isluženi svjetski treneri u suštini nisu daleko od Čačića i Ivankovića. Pitajmo samo Srbe kako su prošli s Advocaatom.
Možda je na kraju najbolje da novi izbornik bude Zoran Mamić. Za sve bi bilo nekako najbolje. Dinamo će moći dovesti ozbiljnijeg trenera koji mu je potreban za iskorak u Europi, a kraj njega sigurno neće biti paralelnog sustava u reprezentaciji. Budimo realni, prvih 15-ak igrača/nositelja se ionako zna, tko će biti 18. ime u zapisniku je baš svejedno. U Francusku ćemo ionako otići, a malo je trenera koji bi u toliko malo vremena uspjeli izgraditi igru, što zato jer pričamo o nekih 40 dana rada, što jer kadar je takav kakav je, teško je tu napraviti neki radikalan zaokret. S Zokijem na klupi barem bi bili sigurni od nekih novih pobuna i bojkota, a komunikacija između izbornika i ljudi iz Saveza, sada tako teško narušena, bila bi poput savršene simfonije.
