Izbori za predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza na površinu su izvukli svu ćud domaćeg nogoloptanja. Optužbe pršte na sve strane, glasači se prevrtljivo razbacuju glasovima, obećavajući ih prvo jednom kandidatu, a onda velikodušno pružajući potporu drugom, a na kraju je i Udruga prvoligaša iskazala nevjerojatnu indiferentnost, neambicioznost i neprofesionalnost.

Cijela ta nogometna žabokrečina dobila je u utorak popodne novu dimenziju kad se članovi Skupštine Udruge prvoligaša jednostavno nisu mogli dogovoriti kome dati glas(ove) i ovog se trenutka sasvim opravdanim čini najava Igora Štimca da će, kad pobijedi Vlatka Markovića i zasjedne u udobnu fotelju prvog čovjeka hrvatskog nogometa, razbucati udruženje i poslati ga u povijest.

Zanimljivo, Igor Štimac je donedavno bio čelnik Udruge prvoligaša i itekako se zalagao za njezino jačanje. No čini se da je vrag došao po svoje, jer ako se pet do 12 skupštinari ne mogu dogovoriti kome dati svoj glas, onda je očito riječ o posve nesposobnim i samozadovoljnim ljudima kojima zaista nije mjesto u Udruzi prvoligaša. A kako je za pretpostaviti da klubovi boljih delegata nemaju, tad se nameće jednostavan zaključak da je i sama Udruga bespotrebna.

Činjenica je da su klubovi preko udruženja dobili mogućnost odlučivanja o svojoj sudbini i da ju dosad nisu iskoristili. Niti se zna tko pije, a tko plaća, niti je jasno kakva je budućnost hrvatskog klupskog nogometa. Sve je tako nedorečeno, prepuno žustrih dijaloga koji prelaze u najobičnije tlapnje, da se više nitko ne obazire na to što čelni ljudi udruženja pričaju.

Vrijeme prolazi, stadioni su sve prazniji, a kuknjava klupskih vođa sve je glasnija. Istih onih koji imaju svoje ljude u Udruzi prvoligaša. Sami si ne znaju i ne žele pomoći, a očekuju to od drugih. Baš zato je sasvim jasno da će to famozno udruženje vrlo skoro postati – fantomsko.