Ricky Gervais je prije tri godine bio domaćin na dodjeli Zlatnih globusa i između svih dosjetki i šala jedna se posebno može izolirati i upotrijebiti na razne situacije. Kao kulminacija pokopavanja filma Turist u kojem su glavne uloge tumačili Johnny Depp i Angelina Jolie, poslužila je Cher. Za one koji ne znaju o čemu se radi, šala je u osnovi bila sastavljena od dva dijela; u prvom je naveo da je film nominiran samo da bi se žiri sačinjen od stranih novinara mogao družiti sa dvije ranije navedene glumačke zvijezde. No za potrebe našeg slučaja važniji je bio drugi dio šale, u kojem je naveo da to nije jedini razlog nominacije, već da su primali i mito. Mito koji su bile ulaznice za koncert američke umjetnice. Nakon početnog iščuđavanja zaključio je da to nikako ne može biti mito, jer nitko od nas ne živi u 1975. godini.

Sličnih problema s godinama i datumima izgleda ima i FIFA, no to i nije neka novost. Već nekoliko sezona na njihovim listama završavaju, u najmanju ruku čudni igrači. A tako je slučaj i ove godine, posebno kada se pogleda izbor vratara koji su nominirani za momčad godine. I dok Manuel Neuer i Thibaut Courtois zasluženo sudjeluju u tom natjecanju, teško je reći kako su ostala trojica to zaslužila.

Slučaj 1: Iker Casillas
Prvo od njih je Iker Casillas, koji nikada u svojoj karijeri od strane navijača i medija nije bio toliko kritiziran zbog čestih pogrešaka kao ove godine. Jose Mourinho je bio dežurni krivac kada je na vrijeme uvidio da Realov kapetan polako gubi konce igre, no jednak tretman Iker je doživljavao i kada je na mjesto trenera stigao Carlo Ancelotti. Premješten je na klupu u ligaškim utakmicama u kojima je prednost dobivao Diego Lopez, golman koji nikada u svojoj karijeri nije bio posebno naglašavan kao odličan čuvar mreže. Doduše, svoje minute na terenu je zaradio igrajući u kup utakmicama i Ligi prvaka, ali iskreno govoreći nije ni tada branio briljantno.

Sezona mu je doživjela samo dno kada je obukao dres reprezentacije u ljeto 2014. Španjolska je na Svjetsko prvenstvo došla kao svjetski i europski prvak, kao momčad koja ponovno pretendira na naslov prvaka čime bi postali prva reprezentacija koja je obranila EP i SP s istom generacijom. Kraj njihovoj dominaciji morao je doći kad-tad, no rijetko tko je smatrao da će biti tako brutalan. Ispali su odmah u skupini, a Nizozemska im je sprašila pet pogodaka, dok je Casillas nemoćno gledao takav razvoj situacije. Možda je nepravedno reći da je samo gledao, jer objektivno i sam je pripomogao Tulipanima da postignu barem jedan gol. Jasan znak da se bliži kraj njegovog vremena je bio kada je Real jasno pokazao da kreće dalje osiguravši usluge Keylora Navasa, o kojem nešto više kasnije.

Slučaj 2: Gigi Buffon
S druge strane, Gianluigi Buffon je podbacio na svim frontovima. Iker u svoju obranu može reći da je branio u momčadi koja je osvojila Ligu prvaka, ali Gigi nema apsolutno nikakav argument za naći se u priči najboljih, osim možda da je legenda, etiketa koja se posljednjih godina jako puno gleda... On je uvijek bio golman koji se

nije oslanjao samo na svoj refleks (npr. Casillasu je to najjače oružje bilo), karakteristiku koja najbrže opada sa starenjem, nego je imao niz oružja kojima je izluđivao suparničke napadače. Samim time, bez obzira na godine uvijek će biti vrlo dobar vratar koji iako će konstantno gubiti na brzini reakcija, brzini nogu i snazi, ostati relativno pouzdan na vratima. Ali katastrofalna sezona iza njega se ne smije i ne može zanemariti, ili sudeći da je ipak nominiran očito može.

U dresu Juventusa probio je granicu od 100 ostvarenih bodova u Serie A, pothvat koji bi značio puno više da je postignut prije najmanje 7-8 godina. Danas je to hvalevrijedno, no uzeto s dozom rezerve ako se pogleda snaga konkurentnih talijanskih momčadi. Natjecanje koje je trebalo pokazati koliko je ustvari Juve snažan i sposoban je bila Liga prvaka. I što se dogodilo u njoj? Juventus je ispao odmah u grupnoj fazi natjecanja ostavljen sa samo jednom pobjedom u rukama. Žalbe na teren u Turskoj mogu biti glasne da glasnije ne mogu biti, ali činjenica da su pobijedili samo bijedni Copenhagen dovoljno govori za sebe. Polufinale Europske lige donekle je ispralo ljagu s imena, ali to nije natjecanje za klub takvog imena. Za kraj o njemu, treba li uopće napomenuti da je i Italija kao reprezentacija svoje putovanje Brazilom završila u skupini?

Slučaj 3: Claudio Bravo
Posljednje ime na popisu također je nelogično – Claudio Bravo. U redu, Real Sociedad je s limitiranom ekipom kakvu ima izborio nastup u Ligi prvaka, no ne spada li to u

2013. godinu, jer ono što smo gledali od njih u Ligi prvaka je bilo žalosno (usput, također spada u 2013.). Na kraju su u La Ligi završili na sedmom mjestu, a on kao pojedinac nije bio ni blizu Zamora trofeju, za koji se u biti samo gleda broj primljenih golova, niti je bio među tri najbolja vratara lige izabrana na kraju sezone. Na SP-u je sa Čileom izgledao solidno i pouzdano, ali nimalo specijalno dominantno. Na kraju krajeva, vrhunac njegove sezone uopće nije vezan za igru i teren nego za transfer; prelazak u Barcelonu. Valjda i to treba nekako vrednovati...

Gdje je nestao Keylor?!
Postoji vratar koji je u svim navedenim kategorijama briljirao, a i sam je ostvario transfer u jedan od dva najveća španjolska kluba. Keylor Navas je na vratima Levantea (!) primio samo 39 golova u 36 utakmica čime je završio četvrti u utrci za Zamorin pehar, te održao momčad u ligi na desetom mjestu. Genijalne obrane osigurale su mu i titulu najboljeg vratara lige ispred Thibauta Courtoisa, a svoju kvalitetu je potvrdio braneći za Kostariku na Svjetskom prvenstvu. Bio je jedan od ključnih igrača u pohodu na nevjerojatno četvrtfinale, a to mu je donijelo i drugo mjesto u izboru najboljeg vratara, naravno iza Neuera. Očito nedovoljno dobra prezentacija vlastitih sposobnosti da se nađe među pet 'najboljih'.