Stoga je u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo uglavnom igrao u klasičnoj formaciji 4-4-2 s istim igračima. Time je prekinuo tradiciju igranja 4-5-1, koju je Gana godinama demonstrirala na svjetskim prvenstvima. Cilj je bio olakšati Asamoahu Gyanu u napadu, a pomoć mu je pružio majušni Abdul Majeed Waris, koji je svojom brzinom odvlačio protivničke obrambene igrače. Skupa su u kvalifikacijama postigli devet zgoditaka.

No, obzirom da je pred Ganom jako teška skupina, sastavljena od Portugala, Njemačke i SAD-a, teško da će se Appiah postaviti napadački. Svjestan je i nedostataka vlastite obrane, te osobito vratara. Ključno je pitanje tko će biti središnji braniči: za mjesta se bore Jerry Akaminko, John Boye, Jonathan Mensah, Rashid Sumaila i Isaac Vorsah. U veznom redu Essien i Muntari nastavljaju dugogodišnju suradnju, no pridodaje im se i defanzivni vezni igrač Mohammed Rabiu, koji će iskusnom dvojcu donijeti nešto svježine.

Najveći Appiahov problem je na bokovima. Najbolji bočni igrač je Harrison Afful, desni bek koji najvećim dijelom sezone u Esperanceu igra u veznom redu, a za reprezentaciju igra na lijevom boku. Konkurencija su mu Inkoom i Opare, koji su vrlo promjenjive forme. U napadu, uz standardnog Gyana, očekuje se jaka podrška Kevina 'Princea' Boatenga u vrhu veznog reda, te Atsua s boka.
Unatoč stabilnom i predvidivom sustavu, ono zbog čega navijači vole Appiaha na mjestu izbornika jest njegova vjera u igrače koji nisu razvikane zvijezde, i koji bi na ovom prvenstvu napokon trebali zabljesnuti.