Ronaldinho Gaucho zarolao je dvojicu Albaceteovih igrača i stigao nadomak šesnaesterca, pa uputio genijalnu asistenciju svom malom štićeniku, koji je netom prije toga ušao s klupe. Gol je poništen zbog nepostojećeg zaleđa, a Brazilac se cerio u nevjerici. Samo minutu kasnije, lopta je opet došla do njega i tada je još genijalnije asistirao preko obrane: ovaj put sumnje nije bilo.

Leo Messi razvukao je osmijeh od uha do uha i skočio na Ronaldinha. Maestro je kasnije priznao da je u tom trenutku – dok je na leđima nosio 17-godišnjeg klinca, a 80 tisuća 'culesa' klicalo od oduševljenja – pustio suzu radosnicu. Slutio je da je sudjelovao u nečemu posebnom, nečemu što će generacije prepričavati. Bio je to Messijev prvijenac za Barcu na stadionu Camp Nou.

'Pokušavam imitirati sitnice koje vidim od Ronaldinha', izjavio je Messi nekoliko mjeseci kasnije. 'No, više od svega, pokušavam se prepustiti igri iz čiste radosti, kao što to on radi. Pogledajte kako se uvijek smije – tako se i ja osjećam. Igranje nogometa oduvijek mi je pričinjavalo veselje i sreću, zato se time i bavim.'

Za nekih desetak dana navršit će se devet godina od opisanog Messijevog gola. U međuvremenu je osvojio hrpetinu trofeja i individualnih nagrada, a statističkih rekorda bilo je toliko da je vjerojatno oborio i onaj u obaranju najviše rekorda u nogometu.

No odnedavno se o njemu priča na drugi način. Messi je u krizi; nestao je, nema ga na terenu; s Messijem se nešto ozbiljno događa; želi bogatiji ugovor, nezadovoljan je pozicijom koju igra kod Tate Martina, smatra da ga klub nedovoljno štiti u medijima, štedi se za SP... Pa sve do onih stvarno nebuloznih glasina da ga Barcelona želi prodati kako bi financirala izgradnju novog stadiona i nove momčadi. Ako u nekima od tračeva ima i barem zrnce istine, simptomatično je to da se u njima utopio daleko najizgledniji i najlogičniji razlog slabijih predstava koje omaleni Argentinac u posljednje vrijeme pruža.

Messi je naprosto umoran. Toliko je gotovo sigurno, sve ostalo je tek 'možda'.

Prošla njegova klupska sezona završila je 1. lipnja, s time da je zbog ozljede tetive od posljednjih 11 utakmica samo jednu odigrao od početka do kraja – onaj neslavni poraz od Bayerna 4-0. Tada su ga nekako pokrpali, igrao je trpeći bolove, a u uzvratu nije ni nastupio, kao ni u još šest ligaških utakmica potkraj prvenstva.

Ali to još nije bio kraj: tjedan dana poslije završetka La Lige čekao ga je kvalifikacijski susret s Argentinom protiv Kolumbije, pa još pet dana kasnije protiv Ekvadora. U obje te utakmice ulazio je s klupe. Onda je još 15. lipnja odigrao 68 minuta u prijateljskoj protiv Gvatemale i zabio hat trick prije nego što je zamijenjen.

Zatim su uslijedile promotivne aktivnosti u ime akademije Aspire, koju financira Barcelonin sponzor Katar. Pa utakmice tipa 'Messi & prijatelji' u kolumbijskom Medelinu, peruanskoj Limi te u Chicagu. Trebala je biti još jedna u Los Angelesu, ali ona je otkazana manje od 24 sata prije održavanja s obrazloženjem da je Leo jednostavno previše isrcpljen. Kad je to završilo, Messi je imao dva tjedna odmora prije nego što se morao javiti na prozivku u Barcelonu i krenuti na još jednu turneju: Njemačka, Norveška, Kina, Tajland i Malezija.

Prije nego što je sezona uopće počela, argentinski genij je preletio preko 120.000 kilometara, otprilike kao da je tri puta obišao zemaljsku kuglu. U prethodne četiri sezone odigrao je ukupno 277 utakmica za klub i reprezentaciju, odnosno 70-ak po sezoni – ne računajući pripremne klupske u predsezoni ni revijalne susrete spomenutog tipa.

Takav je život vrhunskog nogometaša i Messi se prethodno pokazao izuzetno otpornim za sve fizičke napore i ozljede, ali nije ni on čelika. Jednom ga je moralo sustići. Ove se sezone već triput ozlijedio i treći put ga je to koštalo dvomjesečnog izbivanja s terena. Netko će reći – pa dobro, barem se tada uspio odmoriti... No umor i iscrpljenost pogađaju i psihu, ne samo tijelo.

Prije dvije godine, u posljednjoj Guardiolinoj sezoni s Barcom, Gerard Pique imao je sličnih problema s ozljedama i premorenošću. Kasnije, tijekom Europskog prvenstva, rekao je: 'Inače bih uvijek imao dojam da mogu zasjati na terenu, bilo da je utakmica lagana ili teška. Zbog toga se osjećaš dobro i u miru sa samim sobom. No tijekom ove zadnje sezone potpuno sam izgubio taj osjećaj, a to je zastrašujuće. Pitaš se – hoću li se ikada opet osjećati kao nekad? Bojiš se da je odgovor 'ne', a onda je sljedeće pitanje: zbog čega onda uopće igram?'

Messi je zadnjih godina iz tjedna u tjedan oduševljavao svijet. I ove je sezone nastavio s time: prvi Barcelonin igrač koji je zabio hat trick na Bernabeuu, najviše golova u povijesti El Clasica, najbolji klupski strijelac u službenim natjecanjima. U dosadašnjem tijeku sezone postigao je 38 golova u 41 natjecateljskom nastupu za Barcu.

No u posljednja tri nije zabio nijedan, na terenu je izgledao pomalo izgubljeno i nezainteresirano, pretrčao je manje od svih ne računajući golmana. I već je to dovoljan razlog za medije i navijače da bruje o tome kako je Messi u velikoj krizi.

'Problem s Messijem je taj što ljudi očekuju od njega da u svakoj utakmici izvuče zeca iz šešira', slikovito je opisao Ernesto Valverde, trener Athletica – momčadi protiv koje Barcelona danas igra. I u pravu je, jer nogomet je odavno postao industrija zabave, nogometaši imaju status super-celebrityja, a glad publike za spektaklom neutaživa je: čim netko nije na razini koja se od njega očekuje, publika se osjeća u neku ruku iznevjerenom.

A onda... Kako kaže izreka: 'Od svetih krava prave se najbolji hamburgeri'. Instantno će preko medija krenuti lavina glasina, dezinformacija, pa i suptilnog blaćenja, jer ništa u celebrity kulturi ne puni toliko naslovnice koliko priče o palim idolima.

Samo jedan primjer. Goal.com, u Hrvatskoj izrazito popularan i rado citiran portal koji se bavi proizvodnjom spinova, a ne informacija ili relevantnih analiza, donio je danas članak naslovljen 'Messi mora zaslužiti novi ugovor – Bathomeu', što bi trebalo značiti da se radi o citatu Barcinog predsjednika. Međutim, Josep Maria Barthomeu zapravo je rekao ovo: 'Nismo bili fer prema njemu. Godinama je predvodio momčad i sigurni smo da će nastaviti biti nositelj našeg standarda. Još uvijek je mlad, najbolji je igrač na svijetu i imamo puno povjerenje u njega. Želimo mu ponuditi poboljšani ugovor, a sve što tražimo od njega je da nastavi igrati kao i dosad.'

Ali tako to ide kad je vrhunska zvijezda u pitanju. Ljudi će lako povjerovati da je pokvarena, proračunata, gramziva ili lijena. Sve, samo ne to da je – čovjek. Da nije superheroj ili lik iz računalne igrice, nego osoba od krvi i mesa, s ovozemaljskim problemima. I da igra nogomet prvenstveno zato jer ga voli i u njemu uživa. Ne poštuje se talent, žrtva i teški rad koji su ti ljudi trebali uložiti da bi dospjeli tu gdje jesu – jer oni su bogataši koji žive u svijetu iz bajke. Oni imaju skupe stvari, slavu, prekrasne žene 'za po doma' i sve ono ostalo za čim običan čovjek žudi, ali nema talenta, marljivosti i spremnosti na odricanje da bi do toga došao.

Više od svih glasina trebalo bi zabrinjavati ono što vidimo vlastitim očima: Messi se više gotovo i ne smije. Hladna, bezizražajna grimasa i tupi pogled zamijenili su donedavno prepoznatljivi osmjeh. Došlo je do toga da ga na terenu tješi Cristiano Ronaldo, u medijima predstavljen kao njegova nemeza, mitski rival.

Vidjeli smo to već jednom baš s Ronaldinhom, njegovim zaštitnikom i uzorom iz najranijih dana u prvoj momčadi. Nakon što je osvojio sve i postao najbolji igrač na svijetu, brazilski se 'Zubić' zasitio svog tog stresa, naprezanja, tračeva i spletki. Postupno je prestao ozbiljno trenirati i postao 'tužni klaun Ronaldinho': velemajstor koji je izgubio 'iskru', odnosno radost igre. Kad je napustio Barcu, bio je samo šest mjeseci stariji nego što je Messi sada. Tek godinama kasnije, kad se skrasio u Brazilu i nabacio laganu škembicu, ponovo ju je otkrio i sad uživa, iako mu je tjelesna sprema na razini rekreativne.

Je li i Messi na putu da izgubi iskru? Taj dječak koji je od osme godine života primao injekcije s hormonom rasta, s 13 prešao ocean kako bi mogao nastaviti liječenje, a sve u ogromnoj želji da postane vrhunski nogometaš? Taj klinac koji je plačem nagovorio oca da ostanu u Barceloni i kad su se braća, sestra i majka odlučili vratiti u Argentinu?

Ako ni večeras protiv Athletica ne izvuče nekog zeca iz šešira, pričat će se i o tome. Između drugih desetak novih teorija.