Na predstavljanje je Ivica došao u društvu sestre Janice te roditelja. Dok su prolazile gondole s imenima Killyja, Girardelija, Zurbriggena, Klammera, Millera, Raicha, Sailera i ostalih, naš se majstor morao osjećati posebno, a onda je došla i njegova: 'Ivica Kostelić, Hrvatska.'

'Uvijek sam se vozio u Kitzbühelu i gledao te gondole. Sanjario sam da ću ja jednom imati svoju, upisati se među legende, i to mi je sad i uspjelo', sa sjajem u očima govorio je Ivica reporteru Večernjeg lista i dodao:

'Mogao bih uvijek čekati nju kada budem išao gore, to radi i Buchel.'

Janica nije bila ništa manje uzbuđena.

'Austrijanci to teško shvaćaju, ali mi se ovome stvarno iskreno i jako veselimo. Kao dijete najfinijem bombonu', nije mogla slikovitija biti najveća hrvatska sportašica svih vremena.

Tata Ante obično voli duge monologe, ali ovoga puta nije bilo potrebe. Sve je stalo u jednu kratku rečenicu:

'Dobiti gondolu u Kitzbühelu znači ući u skijašku kuću slavnih.'

Ivica, kao i obično, nije personalizirao uspjeh.

'Siguran sam da prije 15 godina baš nitko u Hrvatskoj nije mogao pretpostaviti da će se ovo dogoditi. Time je hrvatsko skijanje postalo besmrtno. Ovo nije samo moja gondola, već cijele naše reprezentacije', rekao je emotivni Ivica i poentirao:

'Samo jednom sam se bojao na startu, kada sam prvi put u životu ovdje kretao u spust. Pogledate dolje i obuzme vas strah što morate krenuti. Kroz prva vrata već jurite sa 90 na sat, a malo zatim već ste na 130. I sada tu imam svoju gondolu…' prenosi dirljivi trenutak slavne povijesti Kostelićevih Večernji.