Nakon najtužnija dva tjedna u sezoni za Hajdukove navijače – ona tijekom kojih su Bijeli pauzirali, kao i cijela liga – napokon je vrijeme za nastavak utrke...
Ovo je sjajno vrijeme za biti Hajdukov navijač. Jednom u budućnosti, kad splitski klub bude stabilan i konkurentan, kad bude osvajao naslove i igrao dulje u Europi (kako god ta natjecanja tada izgledala), ostarjeli će tifozi sa sjetom jedan drugome reći: 'Sjećaš se 2013.? Ono kad se Hrvatska baš plasirala na SP u Brazil, a mi smo imali ekipu koja se činila jedva nekako skrpana... Sjećaš li se kako su ti momci trčali i borili se, kako smo ih voljeli i bili ponosni na njih? Kad smo odbili Amerikance i njihove dolare i kad je trener bio Igor Tudor, Uno di noi?'
Možda i neće sve biti baš tako; možda će Hajduk opet skliznuti u neku krizu zbog ljudskih ili objektivnih čimbenika. No sjećanje je ionako selektivno: lijepe stvari pamtimo više od ružnih i vremenom ih romansiramo, pa će tako i ova sezona vremenom prijeći u legendu koja se rado zaziva. Jer Hajduk je već do sada napravio jako puno u odnosu na realna očekivanja uoči sezone, a čini se da sada hvata novi zalet...
Navijači suparničkih klubova koriste sarkazam, govore o 'kmečanju', 'Jajdugu' te svim onim frazama i kolokvijalizmima kojima pokušavaju diskreditirati ono što se događa na Poljudu. No ako su iskreni, priznat će da bi i oni htjeli nešto slično onome što Hajduk već ima: fanatičnu podršku navijača, fizički najspremniju i najborbeniju momčad, trenera s planom i 'nosom' za taktiku, koheziju uprave, momčadi i navijača...
S 93 tisuće gledatelja u dosadašnjih sedam domaćih prvenstvenih susreta (13.285 po utakmici) , Hajduk je komotno jači od Rijeke (44.700) i Dinama (39.875) – jači je za gotovo deset tisuća gledatelja više od svojih najvećih konkurenata zajedno. Čak trećina svih gledatelja u dosadašnjem tijeku MAXtv Prve lige otpada na posjetitelje Poljuda, a Hajduk ima samo sezonskih pretplatnika (više od 6.200) otprilike koliko i druga dva najveća kluba gledatelja po utakmici. Po značaju i veličini u zajednici, Hajduk je u Hrvatskoj liga za sebe – nitko mu drugi nije ni blizu. Klub bilježi milijunsku zaradu od marketinških sitnica kao što su sličice, dok drugi klubovi ne bi za to mogli namaknuti ni toliko da pokriju troškove njihovog tiskanja.
U nogometnom smislu, činjenica je da ova skupina igrača ima sasvim realna ograničenja. Kvalitetom je ipak znatno slabija od neusporedivo skuplje Dinamove – ili je barem počela sezonu kao takva... No gotovo svi Hajdukovi igrači ostvarili su znatni napredak u odnosu na razdoblje od koji mjesec ranije. Ti donedavno velikim dijelom anonimni momci danas su glavni protagonisti prvenstva. Trener Tudor stvorio je kompetitivnost među njima i postupno mijenjao pristup dok nije stigao do današnjih energičnih 3-5-2, s kojime može napraviti dar-mar u taktički učmalom okruženju.
Može li Hajduk, onda, izdržati do kraja u utrci za naslovom? Eh, sad....
Čak i bez obzira na ishod utakmice s Osijekom, Vječiti će derbi sljedećeg vikenda razotkriti neke stvari. Možda se Bijeli povampire, osjetivši purgersku 'krv' i svoju priliku; možda to bude bolan susret sa stvarnošću nakon kojeg će se fokusirati na svoje realne ciljeve.
No u ovom trenutku sve to izgleda jako pozitivno i uzlazno: Hajduk je zadnji put poražen još u kolovozu i od tada je nanizao osam prvenstvenih utakmica bez poraza. Pobjedom bi vratio prvo mjesto na ljestvici uoči derbija. Najtužniji dio sezone za njegove pristaše do sada su bila protekla dva tjedna – zato jer tijekom njih nije bilo Hajdukovih utakmica.
Oni navijači s posebno dobrim pamćenjem sjetit će se u budućnosti i ovog vikenda kad je još sve izgledalo moguće i reći: 'Te je nedjelje došao Osijek, al opet je Poljud bio pun.... Eh, kako je to bilo dobro vrijeme za biti Hajdukov navijač'.
