Gostovanje Torcide u Slovačkoj okončano je u krvavoj kupki i pripadnici Torcide polako se vraćaju u Hrvatsku. Razbijene glave će zarasti, slomljene ruke će uskoro ponovno biti u funkciji, a traume i bijes s vremenom će izblijedjeti. No hoće li itko odgovarati za to nepotrebno nasilje?
Pitanje je je li u 'policijskom postupanju' tijekom četvrtka Torcidašima bolje bilo ostati ozlijeđen ili uhapšen. Ovih 230 privedenih noć je provelo zavezani na betonu, nakon pothlađivanja dočekalo ih je žarko sunce. Tijekom večeri hapšeno je sve što je govorilo na hrvatskom jeziku, a osumnjičeni su se mogli 'obraniti' samo dokumentom kojim bi dokazali da nisu Hrvati. Svjedoci govore i o brutalnom premlaćivanju te ponižavanju od strane policije.
Čak i da terora nije bilo, a slovačka policija poznata je kao skup u prosjeku prilično frustriranih pojedinaca, hrvatske institucije trebaju odlučno podići glas. Slovački državni aparat ovom akcijom nije djelovao protiv navijača Hajduka, meta su bili svi građani jedne zemlje, bez obzira na njihov izgled ili razlog posjeta. Kada bi se tako postavili Englezima, vrlo vjerojatno bi njihova veleposlanika u Londonu već dan kasnije čekala jednosmjerna avionska karta za Bratislavu.
Ministarstvo vanjskih poslova kaže da čekaju službeno priopćenje prije nego što odluče o budućim potezima. Što se ima čekati? Očekuju li zaista da će Slovaci preuzeti odgovornost za pretjeranu uporabu sile svojih policajaca? Taj film nećemo gledati. I Klub navijača Torcida oglasio se priopćenjem u kojemu poziva na reakciju. Tvrde, na djelu je bio najčišći oblik rasizma, meta su bili svi koji su govorili hrvatskim jezikom.
Đurđa Adlešić je poslala javnu procjenu u kojoj navodi da joj se čini da su organizatori propustili pronaći rješenje za izbjegavanje nasilja, ali nije najavila prosvjednu notu Slovacima od strane naše Vlade. Glasnogovornik Ravnateljstva policije mudro je ustvrdio da za prekršaje u Slovačkoj naši državljani moraju odgovarati pred slovačkim sudom. Da nije gospodina Borovca, obavio bi nas oblak neznanja. Ni slova nije izustio o masovnom batinanju.
Slovaci se, pak, brane da su sve učinili po nalogu Uefe. To uopće nije upitno, Torcida je imala zabranu dolaska, a njemački delegat Michael Kuchenbecker ostao je čvrst u odluci da Hrvati ne smiju na stadion. Osjeća li kruti Nijemac danas, kada zna da je identična situacija s Dinamovcima u Salzburgu prošla bez razbijenih glava, grižnju savjesti? Vrlo teško, Uefa obiluje hladnim birokratima kojima je pravda apsolutno nepoznat pojam.
Međutim, što bi se dogodilo da je neki vrućinom izluđeni policajac pretjerao u batinanju, jer u jednom trenutku ostao je dojam da se iza šljemova kriju neotkriveni bubnjarski talenti. Što da je netko poginuo? Zašto se javno ne postavi pitanje zašto su po glavi dobili i pojedinci koji su jasno davali do znanja da ne žele biti dio sukoba? Pa ako su i policajci, nisu bogovi.
Torcida je dočekana kao da je riječ o terorističkoj skupini, sličnom tretmanu mogli bi se nadati talibanski pitomci prilikom razgledavanja Kipa slobode. No veća je vjerojatnost da bi se pakistanske vlasti zauzele za prava terorističkih lidera, nego da institucije slavne hrvatske 'pravne države' stanu iza svojih civila. Kamo sreće da jednom bude drugačije.
