Igrom sreće i slučaja sinoć nakon utakmice s Brazilom vidio sam se sa starim prijateljem iz Zagreba kojega ne srećem često. Dočekala me vrlo kvalitetna priča. Njih petorica, naime, raspolagala su s tri ulaznice za dvoboj godine, a na stadionu su bili svi. U ruci drži i dokaz, zaista je probio naoružanu i brojnu sigurnosnu službu stadiona. I to vrlo elegantno.

Shema je uhodana već godinama (nema je potrebe javno objašnjavati, možda na kraju hrvatskog puta u Brazilu) i funkcionira bez većih tegoba.

'Prolazili smo etapno i na posljednjem koraku kod senzora nismo mogli ući unutra. Ali imao sam ulaznicu u ruci (koja s pravom nije 'radila') i izgledajući ljutito došao do redara i pitao ga što ne valja. Zašto ovo ne radi', priča hladno sugovornik sa zagrebačke Savice i dolazi do sretnog kraja.

'Gleda on tu kartu, vidi sve je u redu s njom. Ne zna što će i onda se uz široki osmijeh krene ispričavati. Pa znate, ovo je tek prva utakmica na mundijalu, imamo nekih tehničkih poteškoća, nemojte se ljutiti...'

Na kraju ih je policajac odveo do prve blagajne i naložio djelatnici da izda nove ulaznice (vouchere) za utakmicu koji su iz prve prošli i kontrolu skenerom i sva petorica našla su se na stadionu. Da japanski sudac nije odrađivao prljavi posao za svoje poslodavce, priča bi imala daleko sretniji kraj, ali jučer jednostavno nije moglo niti smjelo biti idealnog scenarija za Hrvate.