Hrvatski sportski svijet je u šoku. Perković je bila jedan od najvećih aduta za svjetsko i olimpijsko zlato, a sada je 'obilježena'.

No,prije nego što je se pribije na stup srama, treba se prisjetiti nekih drugih slučajeva dopinga u kojima je bilo istinskih krivaca, ali i onih koji su bili nevini.

Vaterpolisti Marijo Oreb i Višeslav Sarić prije deset godina ostali su upamćeni po tome što su uživali u marihuani. Jedan je to radio prije OI u Sydneyju (2010), a drugi na MI u Tunisu (2011). Obojica su kažnjena sa šest mjeseci.

U atletici se dogodio skandal s trkačicom Vanjom Perišić koja je pala na krvni doping (CERA) i to za vrijeme OI u Pekingu 2008. Kažnjena je s dvije godine. Iz 'kraljice sportova' dolazi i slučaj Siniše Ergotića koji je bio pozitivan na lidokain. Nije prijavio lijek koji je uzimao, ali se izvukao s opomenom.

U plivanju je zbog metilheksanamina nastradao Ante Križan (2009) te je bio na prisilnoj pauzi od devet mjeseci.

No ima i onih koji su nastradali tuđom pogreškom. Tako je Ivica Olić na EP u Portugalu 2004. pao na doping testu, jer je primio injekcije protiv bolova, a to liječnici nisu prijavili. HNS je novčano kažnjen, a hrvatski nogometaš je oslobođen.

Rukometašu Davoru Dominikoviću navodno je pronađena nedozvoljena tvar prije početka SP-a u Njemačkoj 2007. U uzorku B nije bilo ničega, a kasnije je utvrđena zamjena prvog uzorka. Dominiković je tako ni kriv ni dužan propustio tri prve utakmice, a mnogi su sumnjali u zavjeru suparničkih reprezentacija.

Dosta neobičan slučaj dolazi iz bazena. Plivač Marko Strahija je 2002. suspendiran na dvije godine zbog dopinga. On je nastavio svoju borbu da dokaže nevinost, a ona je trajala do 2008. kada su sve sumnje odbačene. Strahija je imao visoku razinu hCG-a u krvi što je bila posljedica tumora testisa.