Došlo je vrijeme za napuštanje navijačkog raja u oceanskom dijelu Rija de Janeira i putokaz je okrenut u smjeru džungle. Već prvi dojam ne može prevariti. Čim izađete na otvoreni prostor, kreće znojenje koje uglavnom neće stati ako planirate biti makar i u najmanjem pokretu. Brazilci su inače relativno usporenog ritma, ali ovaj kraj je priča za sebe. Da su još malo sporiji, vjerojatno bi krenuli u rikverc. Sasvim razumljivo, ovakva količina vlage svjetski je raritet i lako umori čovjeka. Što je najgore, i nije bio posebno topao dan, bude njima još i znatno gore.

Osim veličanstvene Amazone i prašume koja se pruža i kroz periferne dijelove grada, u Manausu valja zapamtiti i stadion. Nikada kao na Amazonia Areni Hrvatska nije deklasirala svog protivnika na velikom natjecanju. Bili su dečki toliko dobri da je 'uvijek skromni' Davor Šuker nakon utakmice bio malo nezadovoljan. Smatra da smo im trebali zabiti pet ili šest golova. Kamerun ima svoje igračke i momčadske nedostatke, ali ako im uđete u mlin, mogu napraviti veliku štetu. No Hrvatska je kvalitetno odabranom strategijom prigušila Afrikance i tada ih kaznila dobrom okomitom igrom i brzim protuudarima.

Afrički potočić Hrvati su prešli bez puno muke, a sada je pred njima - Rio Grande. Meksikanci na ovom prvenstvu još nisu primili pogodak i to će se morati promijeniti ako Hrvatska želi ići dalje. Svi igrači o ovom dvoboju govore kao o finalu natjecanja. Nije daleko, pobjeda u Recifeu raspirila bi do kraja plamen euforije u Hrvatskoj i otvorila uvijek velike rezultatske apetite u iščekivanju Nizozemaca ili Čileanaca. Inače, mogu samo zamisliti kako večeras 'gori' Copacabana nakon velike pobjede Čilea. Njihovi navijači vjerojatno su najemotivniji na cijelom mundijalu, ovu pobjedu itekako će znati proslaviti.

Uoči utakmice zadovoljna lica hrvatskih navijača otkrivaju da je sinoć bila odlična zabava u gradu. Neki su se i okupali u Rio Negru nedaleko odavde, a utakmica je došla kao 'as na desetku' idealnog hrvatskog dana u džungli.

Hrvata je na tribini ponovno bilo manje od očekivanog. Negdje oko 300 ljudi, iako su se ulaznice mogle nabaviti i po nižoj cijeni. Neki su ih čak i dijelili... Stadion nije bio pun, ali došlo je puno Brazilaca koji su u dva navrata počeli navijati svoj asortiman. Afrikanaca gotovo da nije bilo uopće, a nakon ovog dvoboja polako mogu početi planirati odlazak kući. Pred svima koji su ovdje zbog Hrvatske ostalo je još (barem) pet dana kvalitetne zabave, a onda kako sami igrači kažu - finale. Neki će još malo ostati u Manausu, neki već kreću za Recife gdje nas čeka susret s brojnom meksičkom navijačkom vojskom i utakmica koja se ne zaboravlja u jednom od najatraktivnijih izletišta sjeverne obale Brazila.