Hrvatska može odahnuti nakon ždrijeba za Svjetsko prvenstvo 2018. godine. Dobili smo skupinu po mjeri, u kojoj nemamo niti jednog suparnika kojeg se moramo ozbiljno pribojavati. S Islandom smo već igrali u dodatnim kvalifikacijama za prošlu veliku smotru i dosta lako prošli, a teško je vjerovati da zemlja od 300 tisuća stanovnika može zadržati kontinuitet dobrih igara tri kvalifikacijska ciklusa u nizu.

Što se ostalih tiče, Ukrajinci baš i nisu dobrodošli na sljedeći SP, a ni nemaju veliku ekipu pa će ih se na sve moguće načine pokušati izbaciti te tako izbjeći nemire i sukobe. Turska je u padu koji traje otkad su nas iznenadili na Euru 2008. godine i već dugo ne predstavlja mnogo na svjetskoj razini, dok Finska još uvijek neuspješno traži nasljednika Jarija Litmanena.

Hrvatskoj se tako smiješe još dva nastupa na velikim prvenstvima. Sjajna generacija koju predvode Modrić, Rakitić i Mandžukić bit će na vrhuncu sljedeće godine i pokušat će ponoviti uspjeh starih 'vatrenih' u Francuskoj, kada je osvojena brončana medalja. Nakon toga i u Rusiji će naši izabranici imati što reći, iako će ekipu trebati osvježiti nekim mlađim igračima, posebno u obrani.

Bit će to i posljednja prilika za dobar rezultat na velikom natjecanju. Već na prvenstvu 2020. godine Hrvatska će ostati bez glavnih uzdanica koje ju vuku zadnjih desetak godina, a oni koji dolaze ne pokuzuju da bi ih mogli zamijeniti na pravi način.

Dakle, nakon Rusije 2018. godine vrlo vjerojatno tonemo, poput Turske i Češke prethodnih godina i svake kvalifikacije bit će problem, dok se ne pojave novi velemajstori. I zato treba iskoristiti dva prvenstva koja dolaze i napraviti pravi rezultat, jer ne može mala zemlja poput naše zauvijek biti dio svjetskog nogometnog vrha...