Kada nabrajate sva postignuća i pohvale koje je u proteklih par godina zaradio prvotimac Chelseaja i jedan od najvažnijih Belgijaca današnjice Eden Hazard, nekako najimpresivnije zvuči podatak da mu je - tek 21. Gotovo dvije stotine službenih nastupa za Lille, titula i kup Francuske, dvije godine za redom najbolji mladi, isto toliko godina i najbolji igrač francuske lige, trideset nastupa za reprezentaciju i sjajan start karijere u Chelseaju, gdje mu već nakon pet nastupa pjevaju hvalospjeve i predviđaju ključnu ulogu u aktualnom prvaku Europe.

Priča o Hazardu nije jedna od onih standardnih, sa siromašnom obitelji i zaradom za kruh. Štoviše, Hazardovi su u Belgiji živjeli pristojno, odgajali četiri sina, a da bi sva četvorica vrlo lako mogli prvo potrčati za nogometnom loptom pa tek prohodati, bilo je jasno i prije nego što su začeti. Naime, i otac Thierry i majka Carine igrali su nogomet. Carine je bila napadačica, stari je igrao na poziciji zadnjeg veznog, a Eden i braća su talent naslijedili i dodatno izbrusili.

Hazard je već s četrnaest napustio Tubize, no kada su svi očekivali da završi u najvećem belgijskom klubu Anderlechtu, on se preselio u Lille. Tamošnji skauti primjetili su ga na jednom od lokalnih turnira, uslijedila je ponuda koju je Eden, zajedno sa roditeljima, prihvatio. Razlog je upravo bila njegova obitelj, budući da je Lille u sjevernoj Francuskoj i relativno blizu njegovu gradu, a i francuski nogomet ima mnogo bolju omladinsku školu od belgijskog.

Već nakon dvije godine u omladinskom pogonu, polako se nametao kroz amatersku ekipu koja se natjecala u četvrtoj ligi i 2007. Claude Puel dao mu je priliku u prvoj momčadi. Stvari su djelovale idealno - sve češće je bio u društvu najboljih, a onda je s dolaskom trenera Rudija Garcije bukvalno eksplodirao.

Veliki Zinedine Zidane osobno ga je preporučio Real Madridu, u redu su stajali Barelona, Arsenal, Manchester United, no Hazardu se nije odlazilo iz Lillea. Tamo je, uz pomoć iskusnog Mirallasa koji mu je bio oslonac prvih dana u Lilleu, polako stjecao status legende i uživao je u tome, pa je glatko odbijao bogate ponude velikih klubova. Bio je to mač s dvije oštrice - ostanak u tako malom klubu, naravno u europskim okvirima, mogao je značiti i stagnaciju, no Hazard je samo napredovao.

Prekretnica je možda upravo bila reprezentacija. Među Crvenim vragovima nekoliko puta je bio u središtu skandala, a nakon što su ga tadašnji izbornik Georges Leekens i današnji Mark Wilmots javno kritizirali, stvari su se promijenile. Wilmots je otišao korak dalje, nazvavši Hazarda lijenim, a ovaj je samo poručio da je – naučio puno i da će biti bolji. I bio je bolji, s izuzetkom lipnja 2011. kada je nakon što je u 60. minuti utakmice s Turskom zamijenjen, otišao s obitelji na hamburger dok je utakmica još trajala.

Međutim, javnost takve stvari zamjera samo ako na terenu ne dajete najbolje. A Hazard u posljednje vrijeme itekako daje. Iako je ustvari i dalje mladi reprezentativac, Hazard je ključni igrač u planovima 'vragova' za povratak na veliku scenu. Osvajanje titule u Francuskoj i igranje u Ligi prvaka donijeli su mu ogromno iskustvo, što se najbolje vidjelo u Chelseaju, kamo je prešao ovoga ljeta i u samo pet utakmica ostavio trag, po kojem stručnjaci procjenjuju da će uskoro biti vođa prvaka Europe.

U domovini se nadaju istom, samo u bordo dresu. A tek mu je 21.