Na Tribini.hr posljednje utakmice hrvatske repretentacije izazvale su pozitivne reakcije, a posebno igra neočekivanog junaka Igora Karačića koji se probio u prvi plan i bit će iznimno važan protiv Francuske. Korisnik Losovius analizira što je to posebno kod ovog 27-godišnjaka:

'Iako ne igra puno kao ostali, ključan čovjek našeg napada je Igor Karačić, koji je doista fantastičan u posljednje dvije utakmice, a bio je razlika i u drugom poluvremenu protiv Bjelorusije. Pa koje to stvari daje Karačić, a ranije ih nismo imali?

Tempo

Ovo nije samo do Karačića, nego Hrvatska općenito, valjda po prvi put u potpunosti, uspijeva tijekom cijele utakmice igrati pravi brzi centar, tako da se ekipama koje se mijenjaju obrana-napad (a sve to rade barem u jednom trenutku utakmice) uspije ili stvoriti barem na nekoliko sekundi situaciju šest na pet ili šest na četiri. Ili, dakako, uspije zadržati napadačku postavu na terenu što onda daje druge prednosti. Kako bi se iskorištavale takve situacije prednji vanjski mora imati dobru kontrolu lopte te kada je u punom trku mora znati razmišljati dok su i njegovi igrači u pokretu. Duvnjak je dobar u tom elementu igre, ali Karačić još bolji. Doista je fascinantno vidjeti koliko kontrole ima prilikom kretanja i kako unaprijed lovi i kretanja suigrača. No, to postaje još važnije kod sljedećeg elementa igre...

Razbijanje prednjeg u 5-1

Obrana 5-1 i njezine inačice gotovo da je dominantna na ovom prvenstvu jer rješava osnovni problem kojeg niti jedna 6-0 obrana ne može riješiti (osim ako nije zapravo hibridna 4-2 obrana), a to je vanjska distribucija, odnosno prebacivanje lopte s jednog vanjskog do drugog, čime se uz dovoljno brzu loptu stvaraju višci ili jedan na jedan situacije. Osnovna zadaća isturenog u 5-1 zato i jest da sprječava brza dodavanja s kraja na kraj, kako se obrana tako ne bi lakše otvarala (zato taj igrač i obično mora biti visok). Na prethodnim smo turnirima to riješavali Vorijevim blokovima, koji su se često pokazivali i kontraproduktivni.

Na ovom Euru, Karačić toliko dobro otvara i jednu i drugu stranu te je toliko brz na nogama da istureni igrač ili gubi bitku i tako se otvara prostor u pozadini ili se mora povući unatrag čime se otvaraju pozicije za udarac vanjskih igrača. Kada prođe prednjeg u obrani Karačić tajming je odličan i stvori se situacija za obično prebrojavanje ili put prema crti jednog od vanjskih igrača (bilo bi jako zanimljivo vidjeti koliko ima predasistencija).

Kada ga pak obrana ispivotira prema jednoj od strana na scenu stupi Marino Marić, koji na ovom prvenstvu pokazuje što znači imati pravog ali mobilnog pivota. Kvaliteta njegovih lateralnih kretanja vidljiva je ne samo jer redovito izbori nekoliko kontraprekršaja u obrani (koji također otvaraju kontru) nego i kako se sjajno miče duž linije, što je iznimno potrebno s obzirom na prilagodbu prema srednjem vanjskom. Tandem Karačić-Marić silno podsjeća kako kvalitetom, tako i stilom dodavanja i logikom igre na ono što su Balić i Sulić radili na SP-u u Portugalu. A to je bio vrh vrhova...

Liderska uloga

Ne jednom, već nekoliko puta bilo je jako zanimljivo vidjeti kako protječu minute predaha hrvatske reprezentacije. Babić koncepcijski objasni nekoliko stvari na koje treba paziti u napadu i obrani te eventualnu dodatno pojasni neku akciju (što je i najviše što trener i može napraviti), ali onda je vrlo često baš Karačić taj koji preuzme riječ kada se izbornik makne. Vrlo jasno da svakom do znanja u nekoliko riječi koja mu je uloga u napadu i kako će se odvijati akcija. Vrlo je dobro vidjeti kako doista poslije minute predaha se te stvari i događaju na terenu.'