Nakon što su hrvatski košarkaši poraženi u polufinalu protiv Litve, nitko s našeg portala Tribina.hr nije umanjio njihov uspjeh. No, osim herojstva igrača, publike i stožera, našlo se mjesta i za one kojima tamo nije mjesto, kako je s mjesta događaja primjetio korisnik Mac316. Njegovu analizu prenosimo djelomično:

Imam samo riječi hvale za ukupni nastup prije zadnje utakmice. Reprezentacija je debelo nadmašila sva moja očekivanja i što se mene tiče, ovi igrači su vratili košarku u Hrvatsku. Ako se medalja ne osvoji siguran sam da će se sve lijepo što se događalo zadnjih dana brzo zaboraviti, ali mi koji košarku volimo i pratimo sigurno zaboraviti nećemo. Ovo je zamah, ovo je iskra koja je trebala i nadam se da će igrači u ovom rezultatu naći motiva za dalje makar bez medalje neku ogormnu podršku javnosti sigurno neće osjetiti. Svaka im čast, svi od Bogdanovića do malog Delaša predvođeni Repešom su za mene junaci nakon svega.

Na kraju, junak je i naša publika u Sloveniji. Zaista se stvorila odlična atmosfera među našim navijačima koji su pokazali enormnu volju i trud pohodivši utakmice unatoč nepogodnim terminima i još nepogodnijim cijenama karata. Braća Slovenci uistinu jesu uvijek spremni na laku zaradu i nakon vinjeta našli su još jedan način da oderu namjernike koji se odluče ciljano posjetiti njihovu zemljicu. Cijene karata su u rangu nogometnih smotri, a uz svo poštovanje lijepoj dvorani i trudu domaćina, ono što se za te novce dobiva nije vrijedno cijene, od komfora do košarke koja se na turniru igra. Svakom pojedinom pravom navijaču koji je pohodio utakmice naše reprezentacije svaka čast i svi oni su junaci jednako kao i momčad. Neka se ta euforija nastavi i dalje, samo takva atmosfera može oživiti našu košarku.

I na kraju, osobni osvrt. Možda ste tokom teksta pomislili da zločincima smatram Tomića ili Ukića koje sam kritički opisao. Ali ne, i Tomić i Ukić su jednaki junaci kao i svi drugi jer su, kako god igrali, izgurali ovaj turnir. Ne, dva zločinca su na drugoj adresi. Primjetili ste možda i da sam pohvalio svakog pojedinog pravog navijača koji je bio u Sloveniji. Tako i mislim. Svakog pravog navijača da, ali dvojicu ne jer niti su pravi niti su navijači. Prvi je onaj maloumnik koji je jednostavno morao zapaliti baklju i onako primitivno ju baciti na pod i pobjeći i to u trenucima kada su Litvanci već zasluženo slavili. Taj čovjek je zaista jadan, toliko biti željan pozornosti da kvariš tuđi trenutak koji nema više veze s tobom je jednostavno degutantno i nadam se da je lociran i počašćen kojim pendrekom po zubima.

A drugom zločincu bi se direktno obratio: 'Ti, 'navijaču' hrvatske reprezentacije koji je toliko blesav i toliko nema poštovanja prema igri i sportašima koji ju igraju da je na utakmicu donio sudačku zviždaljku i uporno zviždao pri skoro svakom napadu Litvanaca, a i ponekom našem - dao Bog da ti sv. Petar tako zazviždao kada kreneš prema dolje, ostavi se odlaska na sportske priredbe jer nemaš pojma što pojam sport znači.'