Slovenija je odigrala odličnu utakmicu, ali logični slijed okolnosti odveo ih je u poraz rezultatom  31:26 (14:13), čime je Hrvatska upotpunila svoj brončani komplet unutar samo 12 mjeseci. Bez ozlijeđenih Vukovića i Lackovića.

U prvom poluvremenu vladao je rezultatski egal. Hrvatska je vodila većinom vremena, ali Slovenci su pokazali zašto su po prvi put ušli u svjetski polufinale i da ovdje nisu nimalo slučajno. Održavali su se u ravnopravnom položaju do početka nastavka (14:14), ali u prilog im je išla i izvjesna doza peha u protivničkim redovima. Kada tome dodate vrlo solidnog vratara Primoža Prošta (14 obrana), takvi zapleti nisu velika rijetkost.

No tada se otvorilo i Slovence je zalila hrvatska lavina. U nogama Golužinih igrača ostalo je više snage i svježine i Slovenci su se uskoro suočili sa zaostatkom 21:14. Točnije, krajem utakmice, iako su prije samo 10 minuta bili sasvim u igri. No vođa Duvnjak (8 golova), vjetar Čupić (8), hrabri Bičanić (5), uporni Kopljar (4, krenuo sa 0:5, pogodio iduća tri), izvrsni Ninčević (4), pouzdani Alilović (devet obrana), kapetan Vori i ostali članovi posade tada su pokazali koliko znaju i upisali još jednu uvjerljivu pobjedu.

Jedina crna točka finala je ružan pad Ivana Čupića na kraju utakmice, kada je već sve bilo gotovo. Jako nepotreban start protivnika, ali vjerojatno isključivo zbog žara. Činilo se da je hitro krilo u opasnom problemu, ali informacije nakon utakmice kažu da je rame izdržalo i da će sve biti u redu.

Tako su iznimno zasluženo osvojili i treću broncu u nizu. Izbornik Slavko Goluža još nije momčad doveo do velikog finala, ali na tri zadnja natjecanja se vidi da je Hrvatska ukupno gledano - trenutno najbolja momčad svijeta. Poklopit će se i finala, iz jednostavnog razloga što je Hrvatska moćna i dugoročno perspektivna. Ima tu još mjesta i za Ivana Balića, ali o tome neka rasprave oni bez puno galame. Ova sjajna generacija treba pronaći i eliminirati razloge potpunih padova u polufinalima, premostiti tu barijeru i postati - dinastija.