Iako je njegova napadačka linije, predvođena Lionelom Messijem, najbolja na svijetu, igrači iza njih ipak nisu takvi. Tu nema igrača kakvi su Xavi, Iniesta ili ostali na kakve je Messi navikao igrajući za Barcelonu. Zato je bilo ključno je uključiti brzinu u koncepciju igre, da bi se zamaskirao taj nedostatak.

Tipična formacija ove reprezentacije je 4-3-3, s Messijem na položaju 'lažne devetke', istom onom kojeg igra u Barceloni. Gonzalo Higuain i Sergio Aguero nalaze se na krilnim pozicijama, čineći tako vrlo potentan napadački trojac. Odmah iza njih stoji Angel di Maria, na mjestu lijevog veznog igrača, ali on u kontranapadu ionako djeluje gotovo kao četvrti napadač.

Ova je momčad izgrađena tako da je najopasnija u brzoj tranziciji, a ne kroz polako građene napade. Gledajući na taj način, iako Messi igra na svojoj poziciji, mentalitet je sličniji Real Madridu kojeg je ove godine trenirao Carlo Ancelotti. Kada momčad napada, čini to s puno igrača, koristeći cijelu dužinu terena, pa su zato toliko bitne dijagonalne lopte kojima uglavnom Fernando Gago, iz središnjice terena, hrani bilo Di Mariju ili Higuaina koji nadiru preko jednog ili drugog boka. Time Argentina stvara tempo, koji im je jako potreban.

Messi je ipak formacijski postavljen bliže vlastitoj polovici nego u Barceloni, tako da pokriva kako napadački tako i obrambeno puno više prostora nego mnogi misle. Iz njegovih leđa stoji Javier Mascherano, čovjek koji je ključ za razbijanje protivničkih napada, a po svemu sudeći par centralnih braniča će biti poprilično nedokazani tandem Ezequiel Garay-Federico Fernandez. Argentina u samoj središnjici terena izgleda moćno, a problem se pojavljuje po bokovima, što su u nedavnim prijateljskim dvobojima još jednom razotkrili kako Ekvador, tako i Peru.