Na tužnu godišnjicu, uz posjet grobu čuvene plave devetke, Zlatka Cice Kranjčara, sjetili su se u GNK Dinamo, te su objavili i emotivan tekst o svojoj legendi. Prenosimo ga u cijelosti.

'Kad god prođemo pored maksimirskog terena, tamo 'podno obronaka' južne i zapadne tribine, javljaju se sjetni stihovi: 'uvijek nas srce tiho zazebe...'. Pored travnjaka ponosno stoji stilizirana pločica s karakterističnom fotografijom uz sažeti opis bogate biografije i gordi natpis: Zlatko Cico Kranjčar. Na terenu koji nosi naziv proslavljenoga maksimirskog igrača, trenera, omiljenog 'plavog devet', danas niču neki novi naraštaji, budući nositelji Dinamove igre...

U Dinamovo ime počast našem znamenitom napadaču, a ponajprije prijatelju, odala je delegacija koju su predvodili predsjednik Mirko Barišić, predsjednica Uprave Vlatka Peras, Zlatkovi bivši suigrači Marijan Vlak, Marko Mlinarić i Stjepan Deverić... Bio je tu i predstavnik sadašnje prve momčadi plavih, Robert Ljubičić, koji je u karijeri – baš kao i Kranjčar – nastupao za Dinamo i bečki Rapid.

Klupsko je izaslanstvo bilo u društvu Zlatkova sina Nike Kranjčara, također nekadašnjega znamenitoga Dinamova virtuoza koji je nogometni put gradio kroz maksimirsku školu i prvu momčad plavih. Svi zajedno tom su prilikom položili plavi vijenac i zapalili svijeće prisjećajući se velike karijere popularnog 'plavog devet'.

U sjećanju će uvijek, uz posebnu nogometnu finesu, ostati naslov prvaka 1982. godine kad je u proljetnoj sezoni, neposredno po povratku iz vojske, zabio 12 pogodaka u 17 utakmica pri čemu posebno svijetle dva gola u zagrebačkoj pobjedi protiv Crvene zvezde s 3:0 u utakmici kojom je Dinamo uzletio prema naslovu.

Za sebe je govorio da je s Dinamom u igračkoj karijeri osvojio dva naslova prvaka: onaj iz 1982., ali i tri godine ranije kad je sudskom odlukom u 'slučaju Tomić' plavima pripao pokal za 1979., ali taj naslov nije uveden i u arhivu nogometnoga Saveza. S plavima je dohvatio i pokal pobjednika Kupa 1980. i 1983.

U maksimirskom je klubu bio od svoje devete do 28. godine, dakle – gotovo puna dva desetljeća. Uz taj staž kasnije su se nadovezala i tri trenerska mandata na plavoj klupi.

Rođen je 15. studenoga 1956. godine u Zagrebu, za Dinamo je u razdoblju od svoje premijere u prvoj momčadi u koju ga je na proljeće 1974. uveo trener Mirko Bazić do zimske pauze u sezoni 1983/'84. odigrao 301 natjecateljsku utakmicu uz 121 pogodak. Dodamo li tome i prijateljske dvoboje, ukupna je brojka 556 odigranih utakmica i 256 golova čime drži peto mjesto na ljestvici igrača s najviše nastupa u klupskoj povijesti. Ispred njega samo su Dražen Ladić s 802 nastupa, Marko Mlinarić sa 613, Srećko Bogdan s 595 i Miroslav Mirko Kokotović s 559.

Dinamo je napustio na proljeće 1984. i prešao u bečki Rapid s kojim je osvojio dva naslova prvaka i tri pokala pobjednika Kupa. Štoviše, s Rapidom je 1985. godine bio finalist Kupa pobjednika kupova. U finalu ih je svladao engleski Everton.

Već smo isticali da nekoliko osnovnih 'lajt motiva' krase Kranjčarovu dojmljivu karijeru, kako igračku tako i trenersku: jedan je od glavnih autora Dinamova furioznog proljeća 1982. godine, bio je kapetan u prvoj utakmici hrvatske reprezentacije u modernoj povijesti, u trenerskoj je ulozi vodio maksimirski klub do dvije dvostruke krune upisavši uz to još jedan naslov prvaka, dvaput je uveo Dinamo u skupinu Lige prvaka, a kao izbornik odveo je reprezentaciju na Svjetsko prvenstvo 2006. godine u Njemačkoj.