Od prije je poznato kako Zlatan Ibrahimović ne voli previše govoriti o svom privatnom životu. Ne srami se svog podrijetla pa tako često ističe kako mu je otac Šefik iz Bijeljine, grada u Bosni i Hercegovini, a majka Jurka Gravić iz Prkosa pored Škabrnje nedaleko Zadra.

Također je poznato kako je imao jako teško djetinjstvo jer su se roditelji rano rastali pa je Zlatan uz tri brata i dvije sestre ostao živjeti kod majke. Obitelj je živjela u siromaštvu, njegova majka Jurka radila je nekoliko poslova kako bi prehranila obitelj. Sve je to tjeralo Zlatana na još veći rad da uspije. U razgovoru se prisjetio i najtežeg dana u životu kada je izgubio brata...

'Otac je jako patio zbog rata u bivšoj Jugoslaviji. Svakog dana dobivao je vijesti o tome kako je netko koga on poznaje poginuo. Pomagao je izbjeglicama, a mene je uvijek pokušavao zaštiti od svega toga. Kada mu je umrla sestra u Švedskoj, nije mi dao da idem na pogreb', ispričao je Zlatan kojem je, kada je tek krenuo u školu, baka poginula u jednom bombardiranju u Hrvatskoj. Tada mu, kako je puno puta rekao, ništa nije bilo jasno oko toga rata...

Posebna i dirljiva priča jest dan kada je ostao bez brata...

'Kada mi je brat Sapku umro od leukemije bio sam uz njega. Preda mnom je prestao disati, a pokopali smo ga po muslimanskim običajima. Otac nije pustio ni suzu. Dan poslije otišao je na groblje i cijeli dan je plakao. Potpuno sam', rekao je između ostalog karizmatični Zlatan koji za sebe često voli reći kako nije vjernik.

'Ne vjerujem u Boga, već samoga sebe. Tako sam naučio da mržnju prema meni pretvorim u oružje', kratko je rekao Zlatan.

Prisjetio se i svog teškog djetinjstva, a otkrio je i malo poznate stvari što je sve proživljavao u školi. Nešto što je danas nezamislivo…

'Kao dijete bio sam težak i problematičan. Čim sam se rodio, babica me ispustila s metra visine. Cijeli život je bio težak. U školi sam bio drugačiji. Drugi su bili plavi, sa svijetlim očima i normalnim nosevima. Ja sam bio taman, s velikim nosom. Govorio sam drugačije od njih, kretao se na drugačiji način. Roditelji mojih školskih kolega potpisivali su peticiju da me se izbaci iz razreda. Uvijek me pratila mržnja. I na početku sam reagirao loše. Izolirao bih se. Kasnije sam naučio patnju i mržnju pretvoriti u snagu.'

Dotakao se i sukoba s Romeluom Lukakuom te što se točno događalo u milanskom derbiju kada je zaiskrilo između ova dva snažna i visoka igrača

'On se prvo svađao s Romagnolijem, a zatim sa Saelemaekerom. Ja sam reagirao kako bih zaštitio suigrače i onda me on počeo vrijeđati na osobnoj osnovi. Da se čovjek šokira, a bili smo suigrači u Manchester Unitedu. Lukaku ima veliki ego, uvjeren je da je svjetska klasa i stvarno je jak. Ali ja sam odrastao u getu i kada mi netko priđe dignute glave, ja ga stavim na njegovo mjesto. Tako sam mu spomenuo rituale njegove majke. I on je izgubio kontrolu. Nakon toga sam zamolio bliske prijatelje da se pomole za mene. Moram s njim riješiti račune. Nadam se da ćemo se brzo sresti. Te stvari se rješavaju na terenu. Ne mrzim nikoga, pa ni Lukakua', kazao je Zlatan koji je od prvih dana, kada je kao igrač Ajaxa postao svjetski poznat, bio veliki borac i nikada nikome nije priznao da je bolji. A uvijek ga je najviše smetala nepravda…