Hrvatska ipak nije uspjela dohvatiti hokejsku Diviziju I i sad se postavlja pitanje što iduće godine? Ako je Hrvatska s pola snage i uz dobru zafrkanciju na ledu pobjeđivala suparnike u Diviziji II, osim Rumunjske, naravno, kako će to tek izgledati kad dres sa crvenim kvadratićima obuku stranci iz Medveščaka. Realno, 'medvjedi' bi se kao od šale obračunali s bilo kojom od šest reprezentacija koje su nastupale na Svjetskom prvenstvu u Zagrebu, uključujući pritom i te famozne Rumunje, i sad je zapravo itekako upitno hoće li Powers, Prpic, MacAulay i ostatak društva imati volje i interesa igrati protiv 'jazavaca' poput Iraca, Kineza ili neke druge momčadi slične kvalitete.

John Hecimovic jedini je siguran sudionik Svjetskog prvenstva iduće godine. On je toliko puta naglasio želju da konačno zaigra za reprezentaciju svojih predaka, da bi bilo šokantno da zbog bilo kojeg razloga izostane s popisa. Prpic i ostali? E, to ćemo tek vidjeti. Naime, riječ je o profesionalcima koji bi u Zagrebu trebali ostati mjesec dana nakon završetka sezone, i to besplatno, a složit ćete se, to baš i nije tako lako za očekivati. Usput rečeno, pitanje je hoće li uopće i igrati u Zagrebu tijekom klupske sezone.

Mario Novak, jedan od istaknutijih domaćih hokejaša, u jednom nam je razgovoru naglasio kako tek treba vidjeti tko će od hrvatskih Kanađana i Amerikanaca htjeti igrati besplatno za repku. Porazom od Rumunjske i ostankom u trećem ili četvrtom razredu svjetskog hokeja, ta se mudrost pokazuje vrlo znakovitom.

Kad bi zaista zaigrali svi stranci tad bi Hrvatskoj bilo mjesto u Diviziji I, sa Slovencima, Austrijancima, Mađarima i drugim izvrsnim reprezentacijama koje fluktuiraju između Elitne divizije i Divizije I. Sa strancima ni ostanak među tim izvrsnim društvom ne bi bila nemoguća misija, nego vjerojatno konstanta. No poanta reprezentacije je da u njoj igraju domaći dečki, što znači da Hrvatski savez hokeja na ledu i svi klubovi, a ne samo Medveščak, pod hitno moraju početi raditi na razvoju mladih. A toga bez dvorana - nema!

Hrvatska danas na papiru ima četiri profi kluba, no realno ima dva ili jedva tri. To jednostavno nije dovoljno za razvoj. Čast strancima, ali oni moraju popuniti rupe i dati mladima motivaciju za bavljenje hokejom, a ne biti stožer repke iz godine u godinu. Istina, ima Hrvatska dosta klinaca koji hokej igraju vani, od Marka Šakića u juniorima KAC-a do Mate Tomljenovića koji igra u slovačkom Zvolenu, a u Zagrebu je debitirao za seniorsku reprezentaciju. Od njih treba puno očekivati, no istodobno valja raditi i u Hrvatskoj.

U Lijepoj Našoj treneri mladih uzrasta imaju puno posla, a pitanje je koliko znanja i kvalitete. Tek za 10-ak godina vidjet ćemo rezultate hokejske ludnice kakvom se ponosi metropola. Nažalost, zasad nema naznaka da bi ta euforija mogla zahvatiti i druge gradove u Hrvatskoj. Bez toga neće nam pomoći ni stotinu stranaca u reprezentaciji.