Više od 30 tisuća ljudi izišlo je pred gradsku vijećnicu Liverpoola kako bi obilježili kraj najdulje bitke u gradskoj povijesti. Daleko je ostao taj tragični 15. travnja 1989., no pravda se ovoga puta ipak pokazala dostižnom.

Liverpool je tog kobnog dana igrao s Nottingham Forestom, a dva europska nogometna prvaka svoj kup ogled trebali su igrati na neutralnom terenu u Sheffieldu. Već to je bila prva greška... Hillsborough nije imao adekvatne sigurnosne uvjete, ali u to vrijeme na njih se nije puno obaziralo. Policija je snage koncentrirala na unutarnji dio stadiona, organizatori su pogrešno rasporedili navijače po sektorima (Liverpoolovih je bilo više, ali su imali daleko manje ulaza na raspolaganju), a nisu pomogli niti radovi na cesti prema Sheffieldu koji su dodatno potencirali gužvu uoči početka utakmice. Jedan narednik koji je vidio što se zbiva pred stadionom apelirao je da se početak utakmice odgodi. Prijedlog mu je odbačen.

Nitko nije kontrolirao navijačku masu koja je prije tribine morala proći kroz dva ulaza. Prvi prsten bio je pretrpan navijačima deset minuta prije početka i nastala je nervoza. Policija je otvorila i široka izlazna vrata te ogromnu gužvu preselila na unutarnje ulaze. No sada se više nije moglo van. Policajci na stadionu nisu reagirali na urlike s druge strane ograde. Nisu smjeli, njihove naredbe bile su drugačije. Bilo je to vrijeme rastuće nezaposlenosti u vrijeme Margaret Thatcher, a u vrijeme kriza policija je najposlušnija.

Srećom, manji dio te ograde prema travnjaku navijači su uspjeli srušiti i djelić njih pobjegao je iz pakla neizdrživog pritiska. Ipak, nisu svi imali tu sreću i 96 duša izgubljeno je tog ružnog popodneva u Sheffieldu. Najmlađi je imao 10 godina, 78 ih je bilo mlađih od 30 godina. Nakon šest minuta igre utakmica je prekinuta, ali policija i dalje nije pomagala. Gurali su natrag ljude koji su se spašavali, onemogućavali užasnutim kolegama s tribine da im uskoče u pomoć, zaustavili 43 od 44 brzo pristigla vozila hitne pomoći da uđu na travnjak. Savjest pod značkama nije radila, a naredbe su bile - kriminalne!

I nakon 27 godina to je dokazano. Najdulji sudski proces u povijesti Engleske rezultirao je ovoga tjedna presudom protiv policijskog vrha. Nečime što je prije četvrt stoljeća godina bilo potpuno nezamislivo.

Tada je većina ključnih dokaza bila skrivena i pod žigom tajnosti. Mediji predvođeni The Sunom vodili su otvorenu kampanju, a medijske laži servirane od policije koja je sistematski zataškavala svoje propuste bile su i jedini dostupni alat za formiranje javnog mišljenja. Pisalo se da su navijači džeparili svoje mrtve kolege, urinirali i udarali policajce koji su pomagali unesrećenima... Tvornica laži tadašnjeg torijevskog sistema radila je punom parom. Srećom, klub i čitav grad čvrsto je stajao iza obitelji preminulih koji se nisu prestali boriti. Njihova upornost i odlučnost dali su klupskoj himni novu dimenziju, njihov pravni trijumf čitav Liverpool doživio je kao svoj.

'Namjerili su se na pogrešan grad' i 'Nemirno smo spavali 27 godina, sada je došao red na njih', samo su najjasnije među porukama koje su poslane s liverpoolskog glavnog trga. Najavljena je i tužba prema policiji Južnog Yorkshirea (za koju posprdno tvrde da je u ono vrijeme bila uzor mafiji) koju će se teretiti za prikrivanje dokaza i širenje laži kojima su dodatno produbili patnje žrtava. Uvijek su naglašavali da se ne bore protiv policajaca na terenu, već njihovih naredbodavaca iz udobnih ureda. Obitelji, to je već svima u Engleskoj jasno, neće stati dok ne dosegnu razinu željene zadovoljštine.

Nisu imali mobitele da spriječe tragediju ni društvene mreže da zaustave bujicu laži. Samo čvrstu odluku da će svim raspoloživim sredstvima braniti istinu i čast. Danas im svi glume saveznike. Javno im se dive iz vlade i parlamenta. Ispričava im se i gradonačelnik Londona koji je kao mladi novinar sudjelovao u hajci. Dio policijskog establishmenta, čak i The Sun. Oportuna elita iz Londona shvatila je da je poražena i sad se - prave Englezi.

Najbliže im nitko neće vratiti, ali njihova imena ostat će djevičanski čista. Bili su žrtve koje zaslužuju spokoj i sasvim sigurno će ga dobiti. Justice for the 96 predugo odzvanja gradom Beatlesa, genetika grada i kluba nepravdi ne ostavlja ni zrna izgleda. Na ponos svih scousera bez obzira na klupske boje.