S osmijehom na licu, kao u vremenima u kojima je briljirao u Dinamovom dresu, Ante Ćorić odrađuje treninge u ŠRC-u Rudeš. Prihvatio je izazov, klupski, ali i svoj, te je svoje nogometno iskustvo, koje sasvim sigurno ima, stavio na dispoziciju treneru Davoru Mladini. Jer i Rudešu treba Ćorićevo nogometno znanje, ali i njemu treba klub u kojem mu vjeruju i u kojem su svjesni da je bio bez utakmica od svibnja 2022. godine.

'Drago mi je da sam se vratio. Pogotovo zato što je to zagrebački klub, odnosno moj grad. I jedva čekam da krene sezona', rekao je sjajno raspoloženi Ćorić, koji je ove subote stavio potpis na 1,5 godišnji ugovor.

Imali ste vremena, pa vjerujem da ste pratili hrvatski nogomet. Koliko se promijenio u ovih pet i pol godina, otkako ste ga napustili?

'Pratio sam ga, svakako. Pogotovo Dinamove nastupe. Ali gledao sam i druge klubove, tako da mogu reći da je zanimljiviji nego ikad. Mislim da će biti neizvjesno do samoga kraja. Naravno, mislim da će Dinamo biti taj, s obzirom na njegovo iskustvo u osvajanjima naslova. E sad, je li domaći nogomet napredovao ili ne? Teško mi je reći, ali izvjesno je da su klubovi više izjednačeni. Pitanje je samo je li to zato što su oslabili ili ojačali. Iako je možda Europa najbolji odgovor na sve. Dok sam bio u Dinamu, četiri godine smo uzastopno bili prvaci, a onda se jednom i Rijeka popela na tron. S time da je Dinamo u moje vrijeme osvajao naslove s pet, sedam, 12 ili 15 bodova prednosti. Sad je ovo prvi put nakon dugo vremena da su čak tri kluba u konkurenciji za naslov i vrlo je neizvjesno tko će biti prvak.'

Svojevremeno ste slovili za jednog od igrača s nevjerojatnom perspektivom, ali odlaskom iz Dinama gotovo da ste nestali s nogometne mape. Kad biste mogli vratiti vrijeme, biste li povukli drugačije poteze?

'Apsolutno. Ne bježim od toga, već sam nekoliko puta to i spomenuo. Da je bilo sve kako je trebalo biti, iz Dinama u tom trenutku ne bih otišao. Dogodilo se što se dogodilo. Meni je bilo tada prekrasno u Dinamu, dobio sam 'desetku', bio sam voljen, imao sam podršku. I nije bilo potrebe za odlaskom.'

Ali očito se nešto dogodilo kad ste otišli praktički preko noći?

'Dogodile su se neke situacije nakon kojih sam shvatio da moram otići. Osim toga, dobivao sam poruke sa strane da bi bilo bolje da odem. Naravno, kada te mediji još dižu, pa počnu napisi o tome tko te sve želi, jasno je da se (mladi) čovjek malo pogubi. I meni se tada rodila ideja da probam negdje u inozemstvu. I onda me zove Roma, veliki klub. Iako sam bio svjestan da će biti jako teško doći do izražaja i prilike. Eto, to se i dogodilo. Razumio bih da su mi dali priliku u, recimo, pet utakmica. Pa da shvatiš i sam – gle, nisi dovoljno dobar za takav nivo. I nikad nisam doznao zašto nisam dobio priliku u barem dvije utakmice. Istina, tamo sam došao bez menadžera, a kada dođeš u tako velik klub, onda si bez menadžera praktički osuđen na propast. Netko jak mora uvijek biti uz tebe, i kad je dobro i kad je loše. A ja nisam imao nikoga.'

Nego, da razjasnimo ovu priču oko Dinama. Tada se govorilo da ste na ledu jer niste imali ugovor s agencijom Zdravka Mamića.

'To je činjenica, nisam imao ugovor s njime o zastupanju. Iako moram reći da osobno s njime apsolutno nikada nisam imao nikakvih problema. On mi nikada nije rekao: 'Ante, zato nećeš igrati.' No osjetio sam da je prema meni u klubu drugačiji odnos, da me treneri drugačije tretiraju. Osjetio sam da neću imati minutažu koju sam priželjkivao i tako se dogodio taj razlaz. Ali, kažem, tko je meni kriv što sve to nisam nadoknadio u Romi.'

Tko je, zbilja, kriv? Jer u prvim ste tjednima, na turneji SAD-om, bili odlični?

'Da, svi su govorili u klubu - Ante je vrhunski odradio pripreme. A kad tamo, po povratku u Italiju, jednostavno su me prekrižili.'

Igrajući za Dinamo u Ligi prvaka, impresionirali ste i Pepa Guardiolu te vas je želio dovesti u Manchester City. Spominjao se i interes Reala.

'Za interes Reala i ja sam čuo, ali ne znam jesu li tu priču lansirali ljudi koji su mi trebali naći klub ili je uistinu bilo interesa. Ovo oko Cityja je istina, jer osobno sam razgovarao s ljudima iz kluba. Očito im je Guardiola tada sugerirao mene i sjećam se njegovog komentara, potom i pogleda koji mi je uputio kada sam izlazio u toj utakmici protiv Bayerna. Naravno, ne mogu tvrditi bi li se priča rasplela do kraja, jer spominjalo se i nekakvih 17 milijuna eura odštete. Ali da je bilo kontakata, bilo je. U Cityju su već znali i da bi me poslali na posudbu u Granadu. Imali su viziju. Svima je bilo jasno, pa i meni, da s 18 godina nisam gotov igrač. Ali postojao je plan. Te sezone, kad smo igrali Ligu prvaka, spominjali su se i Porto i Schalke. S Liverpoolom je praktički već sve bilo dogovoreno. Također se znalo da bih otišao u Mainz na posudbu. Sve smo posložili s njihovim glavnim scoutom i trebalo je samo zgotoviti posao. Ali i tada je, iz ne znam kojih razloga, sve propalo. Objašnjenje koje je došlo do mene ispalo mi je smiješno. Pravdali su se da je priča izašla u javnost prije nego što je smjela. Eto, i onda se pojavila Roma, koja je bila konkretna, i jasno da sam prihvatio taj ugovor bez previše dilema.'

Imali ste dugogodišnji ugovor s Romom, u koju ste stigli dok je sportski direktor bio Monchi, no Španjolac je brzo 'odlepršao'. Jasno je da vas nije imao tko štititi.

'Da, stigao sam u Romu dok je on bio sportski direktor. I bio sam prvu sezonu u Romi, a priliku sam dobio tek u dvije prvenstvene utakmice (op.a., protiv SPAL-a 19 minuta i protiv Cagliarija tri minute) te protiv Reala u Ligi prvaka (26 minuta). U Dinamu sam bio 'desetka' sa 140 utakmica, 25 golova, 24 asistencije. Naravno, na temelju toga nadao sam se da će mi netko dati priliku barem dva, tri puta po 45 minuta. No postalo mi je jasno da neće biti sreće za mene.

I otišao sam na posudbu u Almeriju, klub iz druge španjolske lige, koji je super posložen, ali koji je ipak bio ispod mojih očekivanja na temelju svega onoga što sam proživljavao u Dinamu. Ali mene se nije puno pitalo i opet sam razmišljao samo o tome da igram. Jer godinu dana bacio sam u vjetar. Htjeli su svim silama ući u prvu ligu, imali su Darwina Nuneza, danas igrača Liverpoola. Bio je tamo i Albanac Balliu, danas igrač Rayo Vallecana. I super mi je krenulo - od prvih 16 kola, u 15 utakmica bio sam u startnoj postavi. Ali tada mi se dogodila ozljeda kolateralnog ligamenta. Morao sam pauzirati četiri mjeseca, izgubio sam polusezonu, a nisam mogao ni igrati u play-offu za ulazak u LaLigu. Nažalost, te sezone Almeria nije ušla u najviši rang, jer da je uspjela, vjerujem da bi moj nogometni put otišao u puno boljem smjeru. U ugovoru je stajalo - ako Almeria uđe, produžujem ugovor na pet godina. Gdje ćeš ljepše, prva španjolska liga. Sve se otvaralo, ali dogodila mi se ta glupa ozljeda, baš kao i kasnije u Olimpiji.

Ovu epizodu između, iz Venla, najradije bih zaboravio. To kažem još samo sada i nikad više. Dakle jedinu priliku dobio sam u utakmici u kojoj je Venlo gubio 2:0 (op.a., bilo je to protiv AZ-a). Ušao sam u 63. minuti, preokrenuli smo rezultat na 2:2. I nakon toga opet - klupa. Momčad izgubi od Ajaxa 13:0, a u sljedećoj utakmici igra ista momčad. U zimskom prijelaznom roku te sezone stigao sam u ljubljansku Olimpiju. Sve je krenulo super, igrao sam kod Gorana Stankovića, u prve četiri utakmice bio sam starter. I opet mi se dogodi ozljeda kolateralnog ligamenta. Ponovno propuštam pola sezone i sav sam očajan, jer tko će me uzeti nakon takve pauze?

No nazvao me Marinko Jurendić, predsjednik FC-a Zürich, i rekao mi: 'Ante, bit ćemo uz tebe. Znamo da nisi dugo igrao, polako ćeš se vraćati.' Tako je i bilo, polako sam povećavao minutažu, na kraju sam skupio 26 nastupa, osvojio prvenstvo. Tog su se ljeta raspitivali i Montpellier i Konyaspor, ali Roma je postavljala uvjete koje nitko nije htio ispuniti. Čak je i Zürich htio otkupiti ugovor i produžiti ga na tri godine. Ali Roma je tražila od mene da se odreknem 80 posto plaće. A ja vjerujem da to ne bi napravio nitko normalan. Iskreno, tada sam mislio, kako su postavili tako visok postotak, da će htjeti pregovarati. I čekao sam. No prijelazni rok je odmicao, klubovi su se posložili, a Roma je zatvorila vrata svim klubovima. I shvatio sam da ću još jednu godinu ipak morati odraditi u Romi. Iako, moram priznati da bih sada potpisao i taj papir, samo da su me pustili tog ljeta.'

Iako ste 'traumatizirani' zbog Rome, ipak imate i poznanstvo s jednim od najvećih talijanskih nogometaša u povijesti, Francescom Tottijem, koji je u vrijeme vašeg dolaska bio, ajmo tako reći, desna ruka Monchiju.

'Sačuvao sam si taj isječak, jer to je rekao Totti, a ne netko u komentarima - gledat ćete Antu Ćorića na Olimpicu i divit ćete se. I kad to kaže Totti, digne vas 300 posto. Razmišljaš o sebi da si dobar, ali kad ti to kaže Totti, onda misliš da si predobar. Na moju žalost, u to vrijeme niti Totti više nije imao ugled u klubu, nešto se dogodilo s navijačima. Naravno, Totti je i dalje pojam u Rimu i u Romi, pa imam vječnu uspomenu, ipak je on institucija tog kluba. Stalno mi je bio podrška, davao mi je savjete, ohrabrivao me. Sretan sam što sam ga uopće mogao upoznati, a onda, nakon svih savjeta, mogu mu biti samo zahvalan.'

Dijelili ste Rominu svlačionicu i s Edinom Džekom.

'Da, genijalac. I danas smo u dobrim odnosima. Čujemo se. Čujem se i s Kolarovom, Patrikom Schickom, Justinom Kluivertom, Williamom Biandom.'

Nego, kad ste već spomenuli Džeku, šuška se da bi možda on mogao doći u Hajduk.

'Za takve stvari ne volim pitati. Iako, najiskrenije, ne vjerujem. No tko će ga znati, danas svatko ide nekim svojim putem…'

Jeste li s nekim od hrvatskih nogometaša održavali vezu?

'Da, naravno. S najboljim golmanom Dominikom Livakovićem.'

Ono što je zanimljivo jest da ste i takvi, bez utakmica u nogama, cijelo vrijeme bili privlačni hrvatskim klubovima, zar ne?

'Da, imao sam pozive da dođem i u Rijeku i u Hajduk. Ispalo je nespretno kada sam rekao - ne bih ja ovdje ili ondje. Prošlog ljeta zvali su me na Rujevicu, no ljudi koji su bili oko mene uvjeravali su me da imaju klub za mene i neka mi Rijeka bude zadnja opcija. Rekao sam: 'OK, ako vi tako tvrdite.' Najiskrenije, nisam imao ništa protiv te opcije, ali vjerovao sam ljudima koji su me uvjeravali da će mi naći klub u inozemstvu. Naravno, Rijeka nije imala strpljenja, gledala je sebe, popunila je kadar. I tu više nije bilo poziva ni želje. Što se Hajduka tiče, svima je jasno da sam ja dinamovac i da nikad ne bih otišao tamo. No respekt prema klubu, zna se što je Hajduk. Nemam ništa protiv ni Hajduka ni Dalmacije, ali meni je Dinamo sve. Naravno, svjestan sam da me sada nitko od njih ne želi.'

Želi(o) vas je Rudeš?

'Da, i hvala ljudima u klubu. Stigao sam s nadom u svoju najbolju sezonu. I moram biti iskren - svjestan sam da je tih 14 bodova zaostatka teško nadoknaditi u 17 utakmica. Ali danas je sve moguće, dat ćemo sve od sebe da uzmemo što više. Meni je najbitnije da ostanem zdrav, da što više odigram.'

Imat ćete prilike igrati i protiv nekih bivših suigrača, poput Marka Pjace, Arijana Ademija…

'Da, veselim se tome. E, da, dobro ste me sjetili. I Pjaca spada u veličine s kojima sam u kontaktu. A kad smo već kod igrača iz mog vremena, bit će tu i Ristovski, koji je igrao u Rijeci, Caktaš, tada u Hajduku, danas u Osijeku… Bit će to zanimljivo.'

Zlobnicima je sjajno sjelo kada su vas vidjeli da igrate Kutiju šibica.

'Ah, znam takve hejtere. Ali imaju pravo i može im se. Pogotovo u mojoj situaciji. Oni, i ja, ali i svi moji, očekivali su da ću napraviti velike stvari. A nisam napravio ni blizu onoga što sam mogao. Tako da smiju pričati što god žele. Volim nogomet, jer igrat ću ga i sutra. Igrat ću sigurno i na Kutiji kad budem smio, igrat ću i termin s ekipom. Kutija mi je sad bila jedini ispušni ventil, tako da odigram nešto. U četiri utakmice zabio sam četiri gola, ispuhao sam se do kraja. I znao sam da mi je to možda i zadnja godina da smijem igrati na tom turniru. Rekoh, idem s bratom i prijateljima, složili smo ekipicu, igrali, zezali se… Ali zlobnika ima, imaju pravo na svoje mišljenje. Jedino ih molim da izostave obitelj iz toga, jer ja sam kriv. I nek' pljuju. Oni mogu pričati što žele, ali ja ne odustajem. A istim tim zlobnicima mogu samo reći da sam 2016. godine bio dio reprezentacije na Euru. Dobio sam i nagradu za najboljeg mladog igrača te sam s Ćorlukom, koji je dobio nagradu, mislim za najhrabrijeg igrača, putovao po to priznanje. Za razliku od tih koji komentiraju i koji to nisu ostvarili.'