Otkada je bivši trener Portugala i Reala 2011. preuzeo klupu Irana, najčešće je na teren u službenim utakmicama izvodio sastav u formacijama 4-3-3 ili 4-2-3-1. Ako bi se ukazala prilika, povremeno bi koristio i sustav 4-1-4-1.

S obzirom na profil igrača, često ostaje dojam da opcija 4-3-3 i nije najbolje rješenje. Tako previše pritiska ide na leđa obrambene linije i trebalo bi je koristiti isključivo kada su iranski braniči očigledno bolji od napadača koji su s druge strane.

Teško je procijeniti hoće li ta opcija biti aktivirana i u Brazilu protiv Argentine, Nigerije ili BiH, ali čini se teško izvedivom. Ako Iran krene s 4-3-3 u tim dvobojima, velike opasnosti u vidu Messija, Aguera ili Džeke mogle bi bez puno muke probijati obranu Irana i izazvati nove frustracije s velikih natjecanja. Čini se logičnijim krenuti s opreznijih 4-2-3-1 i na taj način izvući najbolje iz ove iranske generacije.

Mjesto vratara pripast će Rahmanu Ahmadiju ili Danielu Davariju. Rahmadi je oduševio na kraju kvalifikacijskog ciklusa dok je Davari redovno branio u Bundesligi (iako je njegov Eintracht Braunschweig ispao u drugu ligu) i to bi mu moglo donijeti prednost na velikoj sceni. Na desnom beku za minutažu se bore Khosro Heydari i američki Iranac Steven Beitashour, s relativno neupitnima Jalalom Hossenijem i Amirom Hosseinom Sadeqijem na poziciji stopera. Snažni Mehrdad Pooladi, koji koristi svaku priliku za napadačku akciju, favorit je za poziciju lijevog beka.

Dvojica veznih osigurača Javad Nekounam i Andranik Teymourian, nekada igrač Bolton Wanderersa, nude neophodno iskustvo i neobično je važno da ovaj dvojac dođe na Prvenstvo u optimalnoj formi.

U ofenzivnijem dijelu veznog reda Ashkan Dejagah je imao dobru premierligašku sezonu u Fulhamu, iako su ispali iz lige, i često je opasan po gol ulazeći s pozicije desnog krila, a lijevo bi trebali operirati, obojica snažni igrači, Mohammad Reza Khalatbari ili Alireza Jahanbakhsh. Masoud Shojaei nije stabilan u formi, ali bi mogao biti prvi izbor na središnjoj poziciji iza usamljenog napadača Reze Ghoochannejhade iz Charltona, čiji su golovi bili ključni za prolaz Irana na mundijal.

Unatoč svemu rečenom, u Iranu nikada nije lako predvidjeti sastav i sustav jer pripreme su bile grozne. Zbog financijskih problema momčad je imala premalo pripremnih dvoboja, a i ti odigrani bili su s protivnicima niske kvalitete koji nisu otkrili puno. Rijetko su imali organizirane kampove, kada i jesu, ključni igrači nisu dolazili, a i kada su se napokon okupili u austrijskoj bazi, odmah je bila vidljiva razlika u standardu i komforu u kojemu 'uživaju' Iranci u odnosu na zapadne zemlje. Najbolji primjer je priča da će Iranci na SP-u imati samo po jedan dres na raspolaganju i kako ga ne smiju mijenjati s drugim igračima nakon utakmica.

Ima i nezadovoljnih igrača koji nisu na popisu za Brazil, a smatraju da su ondje trebali biti. Vratar Mehdi Rahmati, virtuoz sredine terena Ali Karimi te Payam Sadeghian ovoga će ljeta morati pronaći neku drugu vrstu zabave. Rahmati se suprotstavio izborniku i protjeran je iz sastava, a nimalo mu nije pomoglo ni javno pokajanje nakon nemilih scena. Navijače je najviše zaboljelo izostavljanje Alija Karimija, bivše zvijezde Bayerna zvane Čarobnjak iz Teherana, ali izbornik Queiroz nije ga uklopio u svoje planove.