Imao je Domagoj Vida prekrasan travanj. Zaredao je s golovima, proslavio je 30. rođendan, a sve je začinila nagrada, odnosno uvrštenje u najbolju momčad turskog prvenstva.

Mjesec prije toga nije završio baš najsretnije, jer s hrvatskom je reprezentacijom doživio poraz od Mađarske, zbog čega su stigle i kritike. I to ne samo od novinara, odnosno navijača, već i struke. Iako je poraz svjetskih doprvaka protiv Mađarske senzacija, Vida je u ekskluzivnom intervjuu za tportal priznao slabosti u igri reprezentacije, ali i najavio puno uspješnije dane.

'Najvažnije, svi smo svjesni da smo u obje utakmice, ne samo protiv Mađarske, već i protiv Azerbajdžana, imali problema. Mučili smo se i protiv momčadi Nikole Jurčevića, ali smo na kraju uspjeli pobijediti. Protiv Mađarske nismo zaslužili poraz, ali to je nogomet. Nemamo što drugo nego čestitati suparniku, a mi iz tih grešaka moramo izvući pouke da vidimo gdje smo griješili. Svjesni smo da smo imali propusta u defanzivnom skoku, odnosno prekidima. I to ne samo u ove zadnje dvije utakmice', priznao je Vida, s kojim smo razgovarali u utorak, dan nakon pobjede njegova Bešiktaša protiv Alanyaspora.

Uoči utakmice protiv Walesa, koja je na rasporedu 8. lipnja, imat ćete vremena, jer nekima prvenstva već sada završavaju, pa ćete se uspjeti koliko-toliko odmoriti do lipnja, a moći ćete i analizirati spomenute nedostatke.

Da, Nijemcima i Španjolcima prvenstva završavaju ovog vikenda, a nekima onaj sljedeći, za desetak dana. I mi u Turskoj imamo još dva kola. Imamo okupljanje 29. svibnja i bit će vremena za analizu svih naših propusta.

Nakon veličanstvenog uspjeha prošlog ljeta, ali i kasnijeg ulaska u trenažni proces, zbog čega nije bilo jednostavno dostići formu klupskih suigrača, jesenski dio sezone za dobar dio hrvatskih reprezentativaca nije bio baš bajan.

Slažem se. Sve to ostavilo je velik utjecaj na nas, bilo smo potrošeni i fizički i psihički. Nažalost, nismo navikli da na turnirima ostajemo duže od ostalih, a ako nisi u kontinuitetu i naviknut na takva trošenja, onda te takav turnir jako istroši. Istina, nisu svi igrači imali istu potrošnju, ali zbog turnira nisu odmah bili na pripremama sa svojim klubovima. I mislim da smo tek Rakitić, ja, pa i Mandžukić, ali koji se oprostio od reprezentacije, odmah krenuli s prvenstvenim obvezama. Neki su već i na Svjetskom prvenstvu bili ozlijeđeni, poput Subašića i Šime (op.a., Vrsaljka) i tek smo sada, na kraju sezone, uhvatili pravi ritam.

Odmor koji ste imali nije bio dovoljan?

Moj je odmor uistinu bio kratak. A i taj koji sam imao, kada smo otišli na more, bio je ispunjen druženjima s navijačima. Jedna fešta, pa fešta druga, svi se žele slikati, što mi je posve razumljivo jer donijeli smo toliko veselja, a nikog ne želiš odbiti. I onda taj odmor i nije baš odmor. Na početku sezone možda sam propustio dvije ili tri utakmice u kvalifikacijama za Europsku ligu, odnosno u prvenstvu, ali vrlo brzo bio sam u pogonu. I nitko te ne pita jesi li se odmorio, jer profesionalac si i moraš ispunjavati svoje obveze. Hvala Bogu, nakon svega prošao sam bez posljedica, odnosno ozljeda.

Sav taj trud i marljivo treniranje u travnju ste zaokružili pogocima. Zabili ste ih tri.

To je šlag na tortu nas braniča. Jer naš prioritet je obrana, da zaustavimo protivničke napadače i da oni nama ne postignu pogotke te da ih spriječimo u udarcima prema našim golmanima. A ovo što sam zabio, jer od tri gola, jedan sam zabio glavom, a dva nogom, očito je nagrada za pošten rad. Jer kada ti se neki odbijanac vrati na nogu, onda je to i neka nagrada.

Posljednjih se tjedana puno piše o vašem odlasku iz Bešiktaša. Koliko ima istine u tome?

Vidim i ja, zbilja se puno piše, ali pročitao sam neki dan izjavu Ivana Rakitića, ljutitog zbog takvih tekstova. Jasno mi je zašto se tako osjeća. Meni je ovdje lijepo i uistinu ne razmišljam o odlasku. Htio bih ostaviti traga i u Bešiktašu i u turskom nogometu.

Čini se da vam se snovi polako ispunjavaju. Izabrani ste u idealnu postavu turskog prvenstva.

Sretan sam zbog tog priznanja i to mi je dokaz da dobro igram i da sam na pravom putu. Ne mislim stati, već želim biti još bolji.

Ta vaša pozitiva i borbeni duh prepoznati su i izvan nogometnih krugova jer ste bili posebni gost na sastanku turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana i hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović.

Bilo je savršeno, a meni i velika čast, odnosno privilegij biti u predsjednikovoj palači. Drago mi je da su me pozvali, a ja sam im poklonio dres Bešiktaša. Predsjednik Erdogan pitao me kako mi se sviđa u Turskoj, jesam li zadovoljan… I onda me iznenadio i pitanjem – koliko imam djece. Kad sam mu rekao da imam samo jedno, on mi je rekao da ih moram imati barem troje (ha, ha).

I? Hoćete li ga poslušati?

U planu je (ha, ha)…

Na drugom polju biste mogli razočarati predsjednika Erdogana jer s klubom želite do naslova, a kojem su trenutno četiri boda bliži Galatasaray i njegov Istanbul Bašakšehir.

Ovog vikenda oni međusobno igraju. I bilo bi idealno da odigraju neriješeno, a onda u zadnjem kolu ili remiziraju ili izgube. Mi pak idemo na teško gostovanje kod Trabzonspora, ali kako smo igrali cijelu ovu 2019. godinu, nadam se da možemo tako i zaključiti ove dvije utakmice do kraja. Naravno, svjesni smo toga da ne ovisimo samo o sebi. Imali smo svoju prigodu, u nekim trenucima nismo bili pravi. I izgubili smo samo od Galatasaraya, iako smo u ovoj posljednjoj utakmici imali neke prigode. Nažalost, nismo ih iskoristili, a bilo je i nekih drugih okolnosti na našu štetu. I sada se možemo samo nadati.

A čemu se mogu nadati hrvatski navijači koji će vas doći bodriti protiv Walesa u Osijeku?

Jako sam sretan jer ću opet igrati na svom stadionu, u svojoj Slavoniji, u kojoj reprezentaciju uvijek prati vrhunska atmosfera. Siguran sam da će tako biti i sada, samo se nadam da će nas i vrijeme poslužiti. U takvoj atmosferi, naravno, razmišljat ćemo samo o tome kako pobijediti Wales, kako ćemo navijačima donijeti radost i kako ćemo napraviti da im ljeto krene što bolje.

Jeste li u kontaktu s Dejanom Lovrenom, vašim jedinim zdravim suigračem iz obrambene linije sa Svjetskog prvenstva. Bekovski dvojac Vrsaljko – Pivarić, nažalost, zbog ozljeda je izvan stroja.

Da, preko poruka, ali ne želim ga previše ometati jer znam da mu je sada ludnica. Mislim da zaslužuje napokon osvojiti jedno veliko natjecanje, kad već nismo prošle godine uspjeli u finalu Svjetskog prvenstva. On je i lani bio u finalu Lige prvaka, što je dokaz njegove, ali i kvalitete Liverpoola. Želim mu da se okiti zlatom.

To bi sasvim sigurno bio dodatni poticaj i svima u reprezentaciji...

Naravno. Iz godine u godinu naši igrači osvajaju Ligu prvaka, pa želim to i Lovrenu. I svakako da nam se vrati zdrav kako bismo, ako izbornik tako odluči, mogli ordinirati na terenu.

Znači, ako se vas pita, Liverpool je u prednosti nad Tottenhamom?

Teško je prognozirati kada je u pitanju jedna utakmica. Svatko ima svoje šanse, ali s obzirom na to da u finalu igra moj prijatelj, jasno je da ću navijati za njegovu momčad.

Nedavno ste napunili 30 godina, što znači da imate vremena za ostvarenje svojih snova, odnosno da ostavite traga u turskom nogometu.

Da, imam, barem se nadam, još dosta utakmica pred sobom. Zato ni ne razmišljam o kraju karijere. Dok me zdravlje bude služilo i dokle god budem mogao igrati na ovom nivou, bit ću na nogometnim terenima. Naravno, na neke stvari ne možemo utjecati, ali ja već pet godina dodatno treniram uz prijatelja Ivana Krakana (op.a., koji trenutno radi i kao kondicijski trener U-21 hrvatske reprezentacije, a ujedno je trener u Bio-treningu, najboljem hrvatskom timu za kondicijsku pripremu sportaša) i fizioterapeuta Nderima Redžaja, koji mi svako malo dođu u goste, pa me po tjedan dana 'muče', a onda i preko Skypea šalju programe za vježbanje, pa tako izbjegavam ozljede. Jako sam im zahvalan na tome, na njihovom vremenu i volji jer bez njih možda ne bih ni bio u ovakvom fizičkom stanju. I samo neka tako ostane', završio je ovaj noćni razgovor Domagoj Vida i pohitao u zagrljaj sinu Davidu, s kojim, kako nam je otkrio hrvatski reprezentativac, ima male rituale i prije spavanja, ali i prije odlaska u međunarodni vrtić.