Ivan Rakitić sa svojom je Sevillom u nedjelju bio u portugalskom Faru i igrao prijateljsku utakmicu protiv Benfice. Bivši hrvatski reprezentativac (106 nastupa, 15 golova) zabio je jedini pogodak u utakmici za pobjedu Andalužana, a potom se javio za tportal.

Puno je poveznica između Rakitića i Gaučosa, a jedna od njih je i pobjeda 3:0 iz Nižnjeg Novgoroda.

Sjećamo se s koliko ste oduševljenja govorili o toj predstavi Hrvatske, kako su se igrači 'bacali na glavu' jedan za drugoga i da vam je ta utakmica bila najbolji pokazatelj povezanosti momčadi.

'Može biti. Ali prije svega ne smijemo miješati Rusiju s ovim što se događa u Katru. Zašto? Prije svega zato što se dogodilo puno promjena u obje reprezentacije, i što se tiče igračkog kadra i ozračja. I s time da moram naglasiti - da smo te 2018. godine već drugi dan igrali novu utakmicu, bila bi to posve nova priča. I tko zna s kakvim ishodom. Mislim da je sasvim jasno da u takvim velikim utakmicama, pogotovo kad igraš protiv najboljih, kad igraš polufinale Svjetskog prvenstva, moraš biti svjestan toga da su svi, pa i oni najsitniji, detalji izuzetno bitni. Mogu čak reći - odlučujući. Sad i vama kažem, mi smo te 2018. godine toliko pazili na svaki detalj. To nam se na kraju i isplatilo', prisjetio se Ivan Rakitić u razgovoru za tportal.

Na svu sreću, ostao je isti izbornik, pa je vjerojatno opet razradio sve do najsitnijeg detalja.

'Nadam se da ćemo to večeras opet vidjeti i doživjeti. Ali da se vratim na početak turnira. Sada se vidi da je naša skupina, s Marokom, očito bila najjača. Jer dvije su reprezentacije u polufinalu, a vidjeli smo i da je protiv Maroka, unatoč nekim prozivanjima, odrađeno sve baš onako kako je trebalo. A sada nas sve to nagrađuje. Pazite, nakon Brazila igrate protiv Argentine. Zbilja je to san svakog nogometaša.'

Nama je san, ali Argentincima baš i nije, s obzirom na neugodna iskustva s prijašnje utakmice, ali i mentalnu snagu koju Hrvatska demonstrira.

'Ne znam kako im je, ali sigurno im je veći pritisak jer svi očekuju da uđu u finale. A isto su Brazilci očekivali proći u polufinale. Čuo sam se ovih dana i s izbornikom (op.a., Dalićem), s Lukom, s Olićem, s Perišićem i rekao im da je ovo trenutak za uživanje. Jer nema ničeg ljepšeg od ovog. I to je utakmica iz koje možemo izaći samo kao pobjednici, svi zajedno.'

Rekli ste da se dosta igrača promijenilo. I to je točno, ostala su osmorica iz Rusije, Argentinaca također. No u Hrvatskoj su njih šestorica i dalje jako važna: Modrić, Lovren, Kovačić, Brozović, Perišić i Kramarić (op.a., i Livaković je presudan, ali u Rusiji nije branio ni sekunde), a Argentincima je u fokusu samo Lionel Messi. Ostatak tog ruskog dijela momčadi, Tagliafico, Otamendi, Acuna, Di Maria, Dybala, Lautaro Martinez, kao da je zamjenjiv.

'Da, točno. Oni su imali veliku smjenu poslije tog turnira. S time da su zamijenili i izbornika. Kod nas je došlo do smjene jer su neki od nas tako procijenili, ali punog srca, s najljepšim uspomenama. A oni su radili te promjene jer su morali i da bi se dogodilo nešto u reprezentaciji. Govorimo o jednoj od najvećih nogometnih nacija. Oni sigurno imaju 200, 300 igrača na najvećem nivou i iz tog broja lakše je napuniti reprezentaciju. I zato su u prednosti pred nama Hrvatima. Nas ima toliko koliko nas ima.

Povukao sam se jer sam vidio da imamo 'materijala' koji me može pokriti, zamijeniti, nadomjestiti. Da nije bilo tako, nikad ne bih ni razmišljao o odlasku. To je ta naša sreća, imamo mladih i talentiranih igrača. Ali moramo i njih razumjeti, odnosno moramo biti svjesni toga da je sada situacija ipak nešto drugačija. Tada smo svi bili podjednako dugo u reprezentaciji, a sada je složen miks, nešto od igrača iz Rusije i tih sjajnih mladih koji će jednog dana biti vođe u reprezentaciji. Ali kako to sjajno izgleda, vidjelo se sada protiv Brazila. Kada vidiš kakvu Brazil ima momčad, mislim na imena, čovjek bi pomislio svašta. Ali Hrvatska je pokazala kakva je momčad, bili smo jači, čvršći i to nam je donijelo ulazak u polufinale. S time da čak ni oni penali, koje neki nazivaju lutrijom, to nisu. To je kvaliteta, to je znanje, to je majstorija. I tu smo također doktorirali.'

Da, baš su ti mladi, koje ste spomenuli, preuzeli te uloge, posebno protiv Japana, kada nije bilo tzv. senatora, a penale su sjajno odradili. Majer, Vlašić, Pašalić…

'Da, zbilja im svaka čast. Ali ta cijela prva hrvatska liga nije onakva kakva je bila prije osam, devet, deset godina. Dinamo svake godine igra u Europi, Hajduk se diže, Rijeka je uvijek tu, Osijek je napravio velike korake. I to nije slučajnost. Kroz njihove utakmice dobili smo te mlade, a oni su se nastavili razvijati i u Europi. To je dobro za hrvatski nogomet, za sve nas. Zato sam se i ja povukao. Istina, teškog srca, ali u drugu ruku punog srca i hladne glave, jer znam da su ti igrači bili spremni zamijeniti me. Pašalić već nekoliko sezona sjajno igra u Atalanti, a u Sevilli je bio pomoćni trener Rennesa, gledao je naše treninge tjedan dana, pa mi priča fantazije o Lovri (op.a., Majeru). O Gvardiolu da ne govorim. Bit će valjda najskuplji stoper svih vremena. To nije slučajnost. Pa sjajni Juranović, kao da je Cafú u najboljim vremenima. To nije ništa slučajno, na tome trebamo graditi našu budućnost.'

S vama u Sevilli igraju tri Argentinca, ali dvojice bekova neće biti protiv Hrvatske zbog žutih kartona, a to su Marcos Acuna i Gonzalo Montiel. Kolika je to prednost za Hrvatsku?

'A što da kažem? Kod nas u Sevilli su jako, jako važni. Obojica. Acuna je jedan od najboljih lijevih bekova s kojima sam igrao. Ne samo po kvaliteti, već i po agresivnosti, radu, želji. Uz to, ovdje mi je i susjed, živimo blizu jedan drugoga u Sevilli, pa smo si dobri. I zato mislim da je to velik gubitak za Argentinu. Što se Montiela tiče, on nam je došao mlad, ovo mu je druga sezona, ali se vidjelo neki dan, kada je ušao s klupe, koliko je ritma donio Argentini. I to je sigurno težak udarac za njih.'

A Papu Gomez, lijevo krilo, kakav je on?

'On je kod nas, prije nego je otišao, imao nekih problema s koljenima. Ne znam u kakvom je stanju sada, ali to je igrač poteza i fantazije, sposoban jednim potezom okrenuti utakmicu.'

Nego, jeste li nakon četvrtfinala bili u kontaktu s Neymarom, brazilskom zvijezdom s kojom ste dijelili svlačionicu Barcelone?

'Nisam ga osobno zvao, ali vratio nam se u Sevillu Alex Telles jer je imao ozljedu. On ga je zvao, pa sam i ja razgovarao s Neymarom. Nisam mu imao što reći jer znam da je jako tužan. Meni je on jedan od najdražih igrača općenito, a posebno suigrača, s kojim sam imao čast igrati. Za mene je jedinstven i uvijek bih ga volio imati u svojoj ekipi. Jako mi ga je žao, ali sam ipak jako sretan zbog Hrvatske.'

Kako dišu u svlačionici Seville? Ipak imate tri argentinska reprezentativca, a i trener je Jorge Sampaoli, bivši argentinski izbornik kojeg ste i vi rastužili 2018. golom za konačnih 3:0.

'Cijeli stožer je argentinski, a s njima sam bio u duelu u Rusiji (ha, ha). Naravno, oni su uz Argentinu, ali ja sam uvjeren da igrači ipak više simpatiziraju Hrvatsku. A i moraju, ipak sam im ja kapetan (ha, ha, ha). Ali općenito, kada slušam komentare, ne samo u Sevilli, nego i u ostatku Španjolske, puno su više uz nas.'

Imate li kakav osjećaj vezan uz konačni ishod? Možemo li to riješiti bez produžetaka i penala?

'Ma nema veze. Kako god, navikao sam na sve. Samo da ih pobijedimo. Sve ovo što proživljavamo, to je već neko ludilo, nešto nevjerojatno. Jer tko bi očekivao da će na dva uzastopna Svjetska prvenstva Hrvatska igrati polufinale. S time, ako je netko zaboravio (ha, ha), u Moskvi smo igrali i finale. Sad smo opet tu. Također smo na Final Fouru Lige nacija. Ne znam kako stojimo na Fifinoj ljestvici, ali ako nismo među prva tri (op.a., Hrvatska je tek 12.), onda te brojke nisu u redu (ha, ha, ha). Trebamo uživati. Ali isto tako trebamo ostati skromni, ne poletjeti, i tada će nam se složiti situacija. Nas je malo i nismo velika zemlja, kao npr. Njemačka, ali imamo taj poseban karakter, sportska smo nacija. I to je nešto jedinstveno. Trebamo biti ponosni, neka cijeli svijet vidi taj naš crveno-bijeli dres. I kako sam rekao prije turnira, idemo napraviti taj dobar i pozitivan ambijent. Svi - igrači, pa mi bivši igrači, navijači, novinari… Jer, na kraju krajeva, svi želimo isto – pobjedu Hrvatske. To je uspjeh igrača, stožera i svih ljudi koji su uz reprezentaciju, ali i svih nas Hrvata. Nema ljepšeg nego kada me pitaju za hrvatski dres bilo gdje u inozemstvu, a tu su nam radost donijeli svi ovi veličanstveni rezultati.'

Slažemo se. S time da možemo dodati da su sada navijači još uvjereniji u uspjeh, za razliku od SP-a u Rusiji, na kojem nitko nije očekivao ovakav 'bum'.

'Sada su svi postali svjesni da je to moguće. Vidjeli smo u Rusiji da možemo do takvog rezultata. Pozitivno je krenulo i u Katru pa tako krene lavina. To je najvažnije, na tim temeljima trebamo graditi budućnost i ići naprijed', završio je u pozitivnom tonu, kakav ustvari oduvijek šalje - Ivan Rakitić.