vica i Natko poput djece su se počeli valjati snijegom u ciljnoj areni. Da je bilo malo više snijega vjerojatno bi se počeli i grudati. Bio je to trijumf veselog hrvatskog dvojca i njihove ekipe, ali i čitavog hrvatskog programa pod rukovodstvom Ante Kostelića. Vrtjele su se scene koje će ostati u svim sportskim almanasima Lijepe naše.

'Ovo je jedan od najvećih dana hrvatskog sporta, možda i najveći što se skijanja tiče. A nakon spusta nije izgledalo obećavajuće. Bio sam razočaran nakon spusta jer vrijedim puno više, nije bila dobra ni vožnja ni materijal. Znao sam da se može otići jako visoko, možda da se može i pobijediti. Ovo je bio jedan od rijetkih slaloma u kojem sam sve stavio na kocku. Odvezao sam ga sa srcem', kazao je iskusni skijaš koji je naučio kada i koliko treba pustiti gas, a kada biti oprezniji.

'Kad je krenuo Svindal, osjetio sam slabost. Natko i ja čekamo zajedno, bilo je puno toga u igri. Ispalo je savršeno.'

Nakon sedam pobjeda i 999 osvojenih bodova, završio je i magični Ivičin siječanj.

'Idem se odmoriti, to mi je sada užasno važno. Ovo u slalomu su bili moji posljednji atomi, sada sam potpuno prazan.'

Nisu baš bili zadnji jer je nakon pobjede napravio i salto u ciljnoj ravnini, a ostalo je i dovoljno energije da iz svega glasa otpjeva Lijepu našu na postolju.