I dok možemo reći da je poraz od Francuske bio podnošljiv, da ne kažemo i očekivan, nakon poraza Hrvatske od Mađarske, bilo je jasno da Perkovčeva reprezentacija ipak nije (još uvijek) spremna za najveće domete. No, i tada je postojala opcija da Duvnjak i ekipa stignu do polufinala. Pod uvjetom da Hrvatska pobijedi u preostale dvije utakmice. Međutim, naši su uprskali sve već u srazu s Islandom.
Hrvatska je nakon dva kola u drugom krugu rukometnog Eura imala samo jedan osvojeni bod i bila je na petom mjestu Skupine I. No, unatoč tome, ali i činjenici da - otkako je uveden ovaj sustav natjecanja - do polufinala nije došla reprezentacija koja nije osvojila barem šest bodova, Hrvatska je do završnice mogla i s pet bodova.
Ali trebalo se dogoditi čudo. Odnosno poklopiti se rezultati i u utakmicama u kojima nisu igrali Hrvati. Naravno, da bi hrvatske ambicije 'živjele', trebale su nam dvije pobjede. Protiv Islanda i Njemačke.
Od Islanda smo izgubili, tako da je i prije zadnjeg kola bilo jasno da će Hrvatska polufinale gledati na TV-u.
Međutim, tek sada ostaje žal za propuštenom prilikom, jer Hrvatskoj su na ruku išli apsolutno svi rezultati.
Prvo je Francuska pobijedila Austriju 33:28, a potom je i Njemačka bila bolja od Mađarske 35:28.
Utakmica od koje se najviše strepilo, odnosno hoće li Island pobijediti Austriju, također se raspleo prema računici koja bi odgovarala našima. A to znači da je Island pobijedio Austriju. Taj je ishod završio rezultatom 26:24 za Islanđane.
I posljednji rezultat koji se trebao posložiti - išao bi našima u prilog. Riječ je o okršaju Francuske i Mađarske, u kojoj su Tricolori pobijedili 35:32.
Dakle, tek sada možemo sjesti i plakati, odnosno žaliti što barem do utakmice s Njemačkom nismo ostali u igri.