Ovo bolji nego ikada uzmite s rezervom, budući da prije svega ima veze s njegovom reputacijom. Dok se liječio, mladi je engleski reprezentativac dobio zvjezdicu više među navijačima Arsenala (i Engleske), a mit o tome koliko stvarno nedostaje klubu i naciji rastao je bez pravog pokrića na terenu, isključivo jer ni sam Jack nije u ovom trenutku svjestan koliko može.

Međutim, Arsene Wenger bio je prinuđen na ovakav potez, na stvaranje spasioca Arsenala od Wilsherea. Porazi od Norwicha i Schalkea značili su buran tjedan za Francuza, kojemu je trebao Mesija, a znao je koga će tribine najviše voljeti u toj ulozi.

Srećom, Francuz nije jedan od onih koji olako baca svoje igrače u vatru. Wilshere mu je trebao kao spasitelj, ali ne samo u formalnoj ulozi, nego stvarnoj, i zato ga je trebao u što boljem izdanju. Otud činjenica da je od medija sakrio Jackovo ime među startnih jedanaest - jednostavno je želio izbjeći svu frku i pritisak novinara koji bi na pleća mladog i nogometa željnog igrača donijela takva informacija.

Wilshire bi, ako se stvari poklope, zaista mogao biti klip koji će ubrzati Wengerov stroj. No, za Wilshirea su se stvari i promijenile od kada je zadnji put bio na ovom mjestu. Nekada je uz sebe imao Fabregasa, Nasrija i Van Persija, igrače koji su mu bili oslonac i oko kojih se gradio Arsenal, a od nabrojanih danas je samo on tu. Danas su uz njega neka nova lica, poput Artete, Cazorle, Podolskog i Girouda i trebati će vremena da se Jack navikne na novo stanje stvari. Pokazalo se to već prve subote na Emiratesu, muka će biti i kasnije, to je sigurno.

No, za Wengera ostaje nada, nada koja sjevernim Londonom živi već godinama, da će Jack Wilshire ostati zdrav i biti ključni kotačić u vraćanju Arsenala među one koji se bore za trofeje. Nada ponovno živi.