S obzirom na okolnosti u kojima je dočekao utakmicu, Dinamo bi trebao biti zadovoljan bodom protiv uvjerljivo vodećeg kluba škotskog prvenstva. No momčad Nenada Bjelice odigrala je dobru i hrabru utakmicu, imala je bolje šanse i na kraju je mogla žaliti za propuštenim.

To je nakon utakmice rekao i Dinamov trener te nije dao na svoje igrače. Nekoliko puta im je čestitao na odličnoj utakmici, nahvalio ih za naporan rad i naglasio da su u vrlo teškoj situaciji zbog ozljeda. Izrazito zaštitnički se Bjelica postavio prema momčadi, što nije promaklo ni Dinamovim navijačima na društvenim mrežama.

Pozitivan gard Bjelice unatoč problemima

Iako to nije otvoreno rekao, Bjelica je na presici imao gard koji se mogao protumačiti kao 'patimo se, ali kad se svi oporave, konkurencija nema šanse'. To je stav kakav Dinamu trenutačno treba i koji bi mu mogao pomoći u posljednja dva kola protiv Lokomotive i Varaždina.

Bilo je sinoć govora i o pojačanjima. Jedan od kolega pitao je Bjelicu hoće li se možda okrenuti japanskom tržištu kao Celtic, koji u prvoj momčadi ima tri sjajna Japanca - Daizena Maedu, Rea Hatatea i Kyoga Furuhashija.

'Sjećate li se prvog Dinama Nenada Bjelice? Od 24 igrača imali smo 20 s hrvatskog govornog područja. To je smjer u kojem ćemo ići', odgovorio je i poslao jasnu poruku Upravi i sportskom direktoru, s kojim je već razgovarao o pojačanjima.

Zaista, u njegovu prvom mandatu jedini stranci u momčadi bili su Sadegh Moharrami, Kevin Theophile-Catherine, Alexandru Matel i Damian Kadzior. Sinoć ih je protiv Celtica u zapisniku bilo sedam. Ne misli Bjelica da su stranci nužno problem, dapače. Theophile-Catherine sinoć je opet odigrao jako dobru utakmicu, Maxime Bernauer jednu od najboljih otkad je u Dinamu, a Ronael Pierre-Gabriel najbolji je stranac kojeg je Marko Marić doveo otkad je u Dinamu.

No činjenica je da se Dinamo u posljednje vrijeme previše okrenuo pojačanjima iz inozemstva, čega se nedavno dotaknuo i Stefan Ristovski izjavom da 'neki igrači ne znaju što znači Dinamo'. Nije problem u njihovoj kvaliteti, već ponekad u pristupu i baš onome na što je mislio Ristovski - izostanku shvaćanja težine dresa koji nose.

Teška prilagodba na Dinamo

Samy Mmaee došao je kao veliko pojačanje i pomogao je Dinamu pri ulasku u Ligu prvaka, ali se ponašao nonšalantno, kao da je došao u puno manji klub. Juan Cordoba sigurno još ni sam nije svjestan pritiska igranja u Dinamu. Jedini u momčadi koji govori njegovim jezikom je Raul Torrente, a on je također tek došao i tek se navikava na klub.

Bernaueru je puno pomoglo to što je u svlačionici naišao na 'svojeg' Theophile-Catherinea, a može mu se puno toga zamjeriti u igri, ali ne može na zalaganju i trudu; Francuz igra kao domaći dečko. Pierre-Gabriel je nešto drukčiji karakter, ali i on u posljednje vrijeme, kao i Mbuku, ima drukčiji govor tijela.

Sasvim je jasno da Bjelica u zimskom prijelaznom roku želi izbjeći taj proces prilagodbe na Dinamo. Trebaju mu igrači koji mogu odmah uskočiti u ritam i zato je vjerojatno spomenuo 'hrvatsko govorno područje'. Tko će to biti, tek ćemo vidjeti. Predsjednik Uprave Zvonimir Manenica u nedavnom razgovoru s novinarima rekao je da postoji budžet za pojačanja u siječnju i da su pozicije koje treba podebljati već detektirane.

Nekoliko puta ove sezone Bjelica je 'zapakirano' komentirao stanje u svlačionici i širinu kadra. Iz njegovih riječi dalo se iščitati da bi on drukčije složio momčad i to će pokušati napraviti u siječnju. Bit će zanimljivo vidjeti kako će surađivati on i Marko Marić s obzirom na to da je Bjelica u svakom klubu, pa i u Dinamu, bio izrazito involviran u dovođenje igrača i slagao momčad po svojem guštu.

Selahi, Florucz, Oršić...

Tko će to biti, tek ćemo vidjeti. Već se spominje Lindon Selahi, kojemu idućeg ljeta istječe ugovor u Rijeci i mogao bi doći već ove zime. Spominjao se i Raul Florucz, bivši igrač Lokomotive, koji je od malih nogu bio u Hrvatskoj i danas sjajno igra u ljubljanskoj Olimpiji. Filip Benković je i dalje slobodan igrač (na probi je u španjolskom drugoligašu), a Bjelica ga je doveo u Trabzonspor dok je radio u Turskoj. Isto vrijedi za Mislava Oršića, na čiji spomen odmah zaigraju emocije Dinamovih navijača, a on ne bi imao baš ništa protiv povratka u Maksimir.

Ne znači to da Dinamo neće i dalje gledati što se nudi u inozemstvu, ali može se očekivati da mu to neće biti primarni izvor novih igrača. O svemu tome - u siječnju. Zasad su Dinamova Liga prvaka subotnji ogled s Lokomotivom i onaj s Varaždinom uoči Božića. Šest bodova iz te dvije utakmice bio bi najbolji poklon navijačima.