Dvije trećine sjedišta Fife nalazi se pod zemljom. Na trećoj od njegovih pet podzemnih razina smještena je dvorana u kojoj vijeća dvadesetak najmoćnijih ljudi u svjetskom nogometu: pod prostorije prekriven je poludragim kamenom, zidovi obloženi aluminijem, a tijekom trajanja sastanaka dvorana je hermetički zatvorena i potpuno zvučno izolirana, tako da nitko izvan nje ne može znati što se unutra događa.

Duboko u podzemlju kompleksa podignutog 2007. na pitoresknom Zürichbergu sastaje se Fifin Izvršni odbor: skupina vizionara koja mapira budućnost nogometa i usmjerava ga odlukama teškima na stotine milijardi eura. 'Mjesta na kojima ljudi donose odluke trebala bi imati samo neizravno osvjetljenje', objasnio je jednom predsjednik Sepp Blatter. 'Svjetlo bi trebalo doći iz ljudi koji se ondje skupljaju.'

Fifa je najbrojnija globalna organizacija, s više članova i od Ujedinjenih naroda i od Međunarodnog olimpijskog odbora. U praksi, ona je neka vrsta globalne vlade na području nogometa jer njeni zakoni nadređeni su zakonima pojedinih država, a vlade zemalja nemaju prava miješati se u njenu domenu, kao ni u rad nacionalnih saveza koji čine njeno članstvo.

Istovremeno, Fifa nije obvezna i ne želi slijediti tekovine demokratskog društva vezane uz transparentnost poslovanja. 'Fifina okupljanja, koje ima obraza zvati kongresima, takve su prirode da se prema njima Sjeverna Koreja doima kao razvijena demokracija', kaže istraživački novinar Andrew Jennings. Organizacija Transparency International je prije nešto više od godinu dana prekinula sve veze s Fifom, rekavši u službenom priopćenju da su odbijene sve njene preporuke; neke informacije zauvijek ostaju zaključane u blindiranom bunkeru na Zürichbergu.

Ili je tako barem trebalo biti. Zadnjih godina Fifuu je potresao čitav niz velikih afera vezanih uz korupciju, kupovanje glasova i namještanje izbora, skandale oko televizijskih prava i ulaznica za utakmice SP-a, utaje poreza... Otkrili su ih novinari poput Andrewa Jenningsa, koji je u svojoj knjizi 'Foul!', BBC-jevim emisijama iz serijala 'Panorama' i internetskoj stranici Transparencyinsport.org dao na uvid dokaze za mnoge nečasne i kriminalne radnje. Opširnije o ovim temama, uz ekskluzivni razgovor s Andrewom Jenningsom, možete pročitati ovdje.

Nevjerojatni popis afera u koje su bili umiješani mnogi od bivših i sadašnjih članova Fifina Izvršnog odbora predug je da bismo uopće zalazili u njega, ali dosad su se mahom na ovaj ili onaj način izvukli od krivične odgovornosti – jedni su osramoćeni napustiti organizaciju, drugi izbjegli suđenja višemilijunskim nagodbama, treći nastavili kao da se ništa nije dogodilo...

Oni koji dospiju u društvo nogometnih bogova čiji je Olimp Zürichberg počašćeni su velikim materijalnim privilegijama od same Fife, a kandidati za organizaciju SP-a dovode ih u velika iskušenja kad im pristupaju tražeći njihov glas. Nije stoga čudo da je Davor Šuker, i prije nego što je izabran za predsjednika HNS-a, za talijanski Tuttosport izjavio: 'Moj je cilj da uđem u Izvršni odbor Uefe, gdje se događa snažno lobiranje. Nakon toga je sljedeći korak Fifa, ali nemojmo zasad ići predaleko...' Mislite da ta Šukerova ambicija potječe iz želje da pomogne hrvatskom nogometu? Pa da, vjerojatno je tako.

Nije trebalo očekivati da će još jedna priča o mitu i korupciji među Fifinim moćnicima izazvati šok i nevjericu u javnosti. I nije, ali u priči koju je jučer lansirao France Football pod nazivom 'Le Qatargate' postoje neki novi momenti. Najprije, upada u oči to što se radi o najuglednijem svjetskom nogometnom magazinu, k tome i Fifinom partneru u izboru za Zlatnu loptu, koji sigurno ne bi izlazio u javnost s neprovjerenim informacijama.

Optužbe o kupovini glasova pojedinih članova Izvršnog odbora prilikom glasanja o domaćinstvu SP-a 2022. nisu nove – one su se počele spominjati još prije više od dvije godine. Ljudi iz organizacije engleske kandidature za najveću svjetsku nogometnu smotru tada su podijelili svoja saznanja da se najmanje 13 od 24 člana Fifina Izvršnog odbora mogu potkupiti, a neposredno prije toga u javnost su izašli dokazi da su dvojica od njih uistinu i primila mito i njima je Fifa zabranila glasanje. No Englezi su imenovali još trojicu – među njima i Kamerunca Issu Hayatoua, predsjednika afričke nogometne konfederacije koji je naveden i u istrazi France Footballa. Engleska se natjecala za domaćinstvo SP-a 2018, koje je dobila Rusija, ali na istom zasjedanju odlučeno je i domaćinstvu SP-a 2022, gdje je Katar pobijedio ispred SAD-a, Australije, Južne Koreje i Japana.

Nikoga nisu začudili ni navodi o razgovorima Katarana o ulaganju u argentinsko televizijsko tržište s Julijom Grondonom, Fifinim dopredsjednikom koji trenutno služi deveti (!) mandat kao na čelu svog nacionalnog saveza, u zamjenu za njegovu potporu. Govorimo o čovjeku koji je javno obznanio: 'Nije bilo moguće da Englezi dobiju organizaciju SP-a. Rekao sam im: 'Gospodo, vratite Falklandske otoke i dobit ćete moj glas.' Ipak, Grondona se prethodno najviše 'proslavio' ovom izjavom: 'Ne vjerujem da Židovi mogu biti vrhunski suci. Suđenje je težak posao, a Židovi ne vole teško raditi.' To je, po rangu, drugi čovjek Fife.

No ono što je u izvješću France Footballa privuklo najveću pozornost je priča o sastanku Michela Platinija, tadašnjeg francuskog predsjednika Nicolasa Sarkozyja i katarskog prestolonasljednika Tamima bin Hamada Al Thanija, poslije kojeg je predsjednik Uefe navodno odlučio dati svoj glas katarskoj kandidaturi. Navodno je Sarkozy tada zamolio Platinija da podrži Katar iz 'geopolitičkih razloga' – Platini je oštro zanijekao takve insinuacije i zaprijetio tužbom. Priznao je da je sastanka bilo, ali je rekao da se razgovaralo isključivo o ulaganjima u francuski nogomet.

Pravnici će vam reći da je primanje mita izuzetno teško dokazati, a pogotovo na najvišoj razini kad su u pitanju ogromni novci – katkad je gotovo nemoguće razgraničiti lobiranje i 'prijateljske poticaje' od kupovanja naklonosti. Činjenice, međutim, govore da je nakon dobivanja domaćinstva SP-a Katar kupio Paris Saint-Germain i ubrizgao ogromni novac u taj klub, dok su njegovoj televizijskoj mreži Al Jazeeri pripala televizijska prava za Ligue 1.

Kad se kaže 'Katar', treba pojasniti neke stvari. Vlasnici Qatar Foundationa i Qatar Airwaysa (dosadašnje i buduće ime na Barceloninom dresu), PSG-a, Al Jazeere i njenih više sportskih kanala s drugim imenima, nogometne akademije Aspire, organizacije SP-a i još koječega – su isti ljudi. Svi oni potpadaju pod Qatar Investment Authority, fond koji je osnovala tamošnja vladajuća dinastija kako bi upravljala novcem koji se slijeva od prodaje nafte i prirodnog plina.

Katarski su vladari 2005. osnovali taj fond kako bi gospodarstvo države preobrazili iz onog zasnovanog na nafti u suvremeno, utemeljeno na investicijama i novim tehnologijama. Država Katar danas ima manje od dva milijuna stanovnika, ali samo nekih 250.000 ima i državljanstvo – svi ostali su stranci na privremenom radu. Statistike pokazuju da su državljani Katara uvjerljivo najbogatiji na planetu, ali vladajući znaju da rezerve fosilnih goriva neće trajati zauvijek i stoga su upregnuli sve znanstvene i ekonomske snage da bi svojoj zemlji i potomcima osigurali svijetlu budućnost.

Ekonomisti su to nazvali 'soft power' – budući da nemaju resurse da svoje ciljeve ostvare tradicionalnim geopolitičkim sredstvima, Katarani žele pridobiti svijet i proširiti svoj globalni utjecaj imidžom i investicijama. Ulažu u financijska tržišta Azije i Amerike, grade poslovne nebodere po Londonu i Riju, kupuju medije po cijelom svijetu. Njihova ulaganja u nogomet – kao ne najprofitabilniji, ali globalno možda najvidljiviji aspekt ekonomskog utjecaja – dio su sveobuhvatne strategije kojom se žele pokazati kao domaćini najvećeg sportskog spektakla, Svjetskog nogometnog prvenstva. Stadion na kojem će se igrati finale tog natjecanja nalazit će se u gradu koji trenutno – još ni ne postoji... Riječ je o jednom od najvećih eksperimenata u povijesti civilizacije u kojem kojih milijun ili milijarda više ne može igrati presudnu ulogu – ionako se pliva u novcu...

Promatrano iz tog kuta, nije nimalo čudno da je baš France Football izašao s ovom pričom o tome kako je Katar 'kupio' organizaciju SP-a. Sve je u kontekstu: prije nekoliko mjeseci je objavljeno da će Katar uložiti nekih 50 milijuna eura u ekonomsku revitalizaciju predgrađa Pariza i drugih velikih francuskih gradova, gdje nezaposlenost doseže 40 posto i u kojem mahom živi imigrantsko stanovništvo, dobrim dijelom islamske vjeroispovijesti. To je najavljeno samo kao početak, koji bi trebao otvoriti vrata dodatnim investicijama. Uz medije i nogomet, u određenim se krugovima stječe dojam da Katar zapravo 'kupuje' Francusku – tamošnji desničari su to nazvali 'islamskim trojanskim konjem', a ljevičari također izrazili skepsu u to jesu li motivi filantropski ili je u pitanju nešto drugo.

France Football, kao, u nogometnom smislu, izrazito konzervativni medij, tu je sveprisutnu, neodređenu strepnju artikulirao kroz priču o kupovini Fifinih glasova. No gotovo je potpuno nemoguće da se dogodi ono što njegovi komentatori sugeriraju – da bi Kataru trebalo oduzeti domaćinstvo ako se sve pokaže istinitim. Naftni novac i 'soft power' već je preduboko penetrirao u nogomet, kao i u gospodarstvo.

Možda su reakcije u ovom trenutku pretjerane, vidjet ćemo. No pitanje koje se trenutno nameće je – kad se bude pisala geopolitička povijest našeg vremena, kakvi će artefakti biti pronađeni u Fifinom blindiranom bunkeru na Zürichbergu?