Osijek je protiv Slavena osvojio vitalne bodove, ali još važnije je da možda prvi put ove sezone nije izgledao kao 'davljenik', nego čak i kulerski: zasluga je to trenera Ivice Kuleševića
Dugo je izgledalo kao da je za Osijek ovo sezona iz najgore noćne more. Mlada i neiskusna momčad puna igrača sličnih profila i slične (ne)kvalitete u prvenstvo je ušla s tri početna poraza; nakon sedam kola poraza je bilo već šest, a nakon 13 kola čak 11.
Nije samo prosipanje bodova bio problem, jer Osijek je izgledao loše i na fizičkom planu, a igrao je još gore: obrana je puštala na sve strane, a napad je bio vrlo jalov. Poslije tih 13 utakmica gol razlika je bila 7-31 i nada se nije nazirala ni u tragovima.
Zatim je klub po drugi put u sezoni smijenio trenera. Poslije Tomislava Steinbrücknera i Davor Rupnika (izdržali po dva mjeseca na klupi) stigao je Ivica Kulešević, kojemu je to bio prvi trenerski posao u seniorskom nogometu. Nekadašnji Osijekov igrač još je jedan u nizu 'domaćih' rješenja koja dosad nikako nisu davala rezultate, ali s jednom bitnom razlikom.
'Kule' je prethodno bio voditelj osječke nogometne škole te je napravio čuda s juniorskom momčadi. U svojoj prvoj sezoni doveo ju je do 2. mjesta u domaćem juniorskom prvenstvu 2011./12. i finala Kupa – klinci iz Gradskog vrta u jednom su trenutku u prvenstvu nanizali 15 pobjeda zaredom i titulu su izgubili tek u posljednjem kolu, kad je Hajduk dvije minute prije kraja utakmice protiv Dragovoljca postigao odlučujući gol i prestigao ih. Zatim su Osječani 2013. osvojili juniorski naslov ispred Dinama i Hajduka te dospjeli u još jedno finale Kupa (doduše, opet su u njemu poraženi od Dinama).
U obje sezone Kulešević je proglašen za najboljeg juniorskog trenera u zemlji. 'Nema tu puno filozofije', rekao je primajući nagradu 2012. 'U Osijeku imamo odlične igrače s kojima se odlično radi.'
Nekoliko dana nakon što je lani u listopadu postavljen za trenera seniora, debitirao je porazom u Rijeci (1:3), no u preostalih šest utakmica jesenskog dijela Osijek je samo jednom poražen, i to kod kuće od Dinama (1:4). Nije, doduše, zabilježio nijednu pobjedu, nego pet remija: četiri puta po 1:1 i jednom 0:0, što je sugeriralo da su barem ogromne rupe u obrani sanirane, ako već nije bilo napretka po pitanju efikasnosti.
U zimskoj pauzi na posudbu su stigli Matas iz Lokomotive i Jonjić iz Hajduka kako bi učvrstili zadnju liniju, a za napad iz Rijeke iskusni Cesarec. Bilo je razloga za optimizam, ali prošli vikend u Zadru nade su se opet rasplinule: Osijek je imao terensku inicijativu i više od igre, ali u obrani se opet 'otvorila zemlja' i domaći su stigli do uvjerljive pobjede 3:1.
Stoga je jučerašnji susret sa Slavenom bio izuzetno važan za bijelo-plave. Pobjeda bi ih približila na tri boda od izravnog konkurenta u borbi za opstanak, a svaki drugi rasplet već bi bio povod za paniku. I Osijek je – proigrao...
Utakmica u Gradskom vrtu donijela je najbolji nogomet u ovom kolu i može vam biti žao ako je niste gledali. 'Kuletov' Osijek zaigrao je kulerski, gradeći napade brzim dodavanjima s malo dodira, probijajući Slavenovu obranu i stvarajući izgledne prilike znatno lakše nego prije. Da, opet je primio potpuno pacerski gol, ali zabio ih je čak četiri – od kojih je onaj Marka Dugandžića, nekadašnjeg Kuleševićevog juniora, bio stvarno prekrasan.
Iako je u dobrom dijelu drugog poluvremena posustao i prepustio inicijativu gostima, Osijek se predstavio kao znatno bolji suparnik i uputio je dvostruko više udaraca na gol (12-6). Radi se samo o jednoj utakmici, ali ključnoj i u prijelomnom trenutku: momčad sad čeka serija vrlo jakih utakmica u MAXtv Prvoj ligi (Rijeka, Istra, Split, Hajduk...), još usto i kup s Kekovom ekipom, ali način na koji je Osijek igrao još više od rezultata svakako ohrabruje i navodi na zaključak da se ravnica polako diže. Nesumnjivo je to zasluga trenera Kuleševića, koji je 'bez puno filozofije' stigao do smislene i učinkovite igre.
S druge strane, Slaven poslije predstave u Osijeku izgleda kao realniji kandidat za 'drž-ne daj' doigravanje za opstanak...