Nakon sedam godina, točnije od proljeća 2012. kada je tadašnji Varteks izbačen iz prvoligaškog društva u najniži rang natjecanja, pa potom i ugašen, Varaždin je napokon dočekao da se gradski klub vrati u Hrvatski telekom Prvu ligu.

Igrači Branka Karačića pobjedom 3:1, uz dva gola Leona Benka, nekad najboljeg igrača HT Prve lige u izboru kapetana provligaša, odmaknuli su drugoplasiranom Šibeniku te su kolo prije kraja osigurali ulazak u prvoligaško društvo.

Na stadionu 'Anđelko Herjavec' u subotu bio je i izbornik hrvatske reprezentacije Zlatko Dalić, jedan od pokretača uzleta varaždinskog kluba. Naime, svojim je utjecajem, a nakon osvojenog svjetskog srebra, dodatno 'razdrmao' lokalnu zajednicu te animirao sponzore i pomogao predsjedniku Cveku da podigne NK Varaždin na višu razinu.

'Zadnji put ovako sam strepio u finalu SP-a. Hvala divnoj publici koja je unatoč kiši ostala na tribinama i navijala za svoj klub. Pokazali su što misle o ovom projektu. Nadam se da će sada napokon i grad Varaždin shvatiti kakav je ovo projekt i stati iza njega. Srce mi je puno, jer ovo je moj klub. Isplatilo se sve ulaganje, sav trud', rekao je nakon dvoboja Zlatko Dalić.

Iako je rođen u Livnu te itekako vezan uz taj kraj, Zlatko Dalić svoj je trenerski posao počeo učiti na klupi varaždinskog kluba, gdje je bio pomoćnik Ćiri Blaževiću. I iako mu je svjetsko srebro iz Rusije omogučilo da bira gdje će preseliti, Dalić je itekako ostao vjeran 'svom Važadinu'.

Nekoliko tisuća kilometara dalje, točnije u Teheranu, s posebnim je nestrpljenjem vijesti iz svog Varaždina čekao Branko Ivanković. Iako je imao privatnih razloga za veliko slavlje, jer sa svojim Persepolisom osvojio je i treći uzastopni naslov iranskog prvaka.

'Uspjeli smo putem interneta gledati prijenos, te smo uživo pratili što se događa na stadionu. I naravno, meni kao čovjeku koji je u tom klubu proveo preko 45 godina, počevši igrati kao pinoir, pa potom bio igrač, tajnik i trener, jako sam sretan što se Varaždin nakon sedam godina vratio u prvoligaški nogomet. Varaždin ima dugu tradiciju, i to je jako dobro za hrvatski nogomet, jer i sada u drugoligaškom društvu imali smo prosjek od dvije tisuće geldatelja na utakmicama. Siguran sam da će sada biti još i veći, u HT Prvoj ligi', rekao je u razgovoru za tportal Branko Ivanković, koji je uz članove stručnog stožera u čast pobjede Varaždina nazdravio čašom crnog vina.

A koliko se sportski živi u 'baroknom gradu', potvrđuje i podatak da je iz ovog grada još jedan uspješni sportski trener, Željko Krajan, koji je krajem 2018. godine Hrvatskoj donio još jedno veliko veselje. Naslov pobjednika Davis cupa.

A kad smo već spomenuli i Krajana, ne bi bilo korektno da ne izdvojimo još dvojicu varaždinskih trenera koji su uspješno vodili nacionalne sastave. Jedan je Esad Garibović, pod čijim je vođenjem hrvatska muška karataška reprezentacija tri godine osvajala medalje na velikim natjecanjima, dok je drugi Alen Runac, izbronik hrvatske hrvačke reprezentacije.

'Svi ti sportski uspjesi ljudi koji žive i potječu iz Varaždina, a moram ovdje dodati i Vladimira Canjugu koji je s juniorima rukometaša postao svjetski prvak, pokazatelj su duge sportske tradicije ovoga grada. Moje je mišljenje da je razlog tome što se nikad nismo oslanjali na nikave lobije, već smo uvijek išli težim putem, probijali se znanjem i energijom, borili i tražili svoju afirmaciju. Najbolji primjer za to je upravo Zlatko Dalić, koji se afirmirao preko arapskih klubova. Sredinom 90-tih godina imali smo 13 klubova u prvoligaškim natjecanjima, u svim sportovima, iako nismo prevelika sredina. No, imamo infrastrukturu, djecu željnu sportskih izazova, a moram dodati da nam gravitiraju i djeca iz Međimurske županije, što je svakako dobra baza. Iako, malo me muči što nedostaju investicije iz grada i države', završio je Branko Ivanković, koji će vrlo vjerojatno odraditi još jednu sezonu ugovora s Persepolisom.

Iako, kaže, ima raznih ponuda klubova, pa čak i nekoliko reprezentacija, ali i dovoljno motiva - a kao prvi, uzeti i iranski Kup s aktualnim klubom te postati legenda s tri osvojena trofeja u jednoj sezoni (Superkup, prvenstvo i Kup), a uz što je igrao i finale azijske Lige prvaka.