Muzafer Ejupi odlučio je kopačke objesiti o klin i otići u igračku mirovinu s 31 godinom. Makedonski napadač karijeru je počeo u Vardaru, a igrao je još i za Metalurg iz Skoplja, Kartalspor, Škendiju, Horizont, Songkhlu, te hrvatske prvoligaše Osijek i Slaven Belupo u kojem je i završio karijeru. Razlog?

'Fizički i psihički sam umoran. Zdravstveni problemi kroz koje sam prolazio i kroz koje prolazim su ostavili traga na meni. Iako je, što se toga tiče, hvala Bogu, sve pod kontrolom i stabilno, to nije dovoljno da na treninzima i utakmicama budem na razini na kojoj sam bio. Šest mjeseci sam u klubu davao sve od sebe, zadnje atome snage, ali jednostavno nije išlo. Zdravlje je nešto što moramo najviše cijeniti tako da sam osjetio da je ovo trenutak kada moram reći zbogom nogometu', rekao je Ejupi za službenu stranicu Slaven Belupa pa se osvrnuo i na to da su ga ozljede pogodile kada je bio na vrhuncu karijere i igrao za Osijek:

'Slažem se da se sve dogodilo u najgorem mogućem trenutku. Igrao sam svoj najbolji nogomet, bilo mi je odlično u Osijeku i vjerujem da sam koračao prema velikom transferu. Nažalost, zadesili su me problemi s bubrezima nakon kojih više ništa nije bilo isto. Nakon povratka sam osjetio da ne mogu istim intenzitetom i volumenom raditi ono što sam prije mogao. Nekad mi nije bio problem odraditi dvije utakmice u jednom danu, a danas mi je svaka intenzivnija vježba problematična', kaže Ejupi.

Bez obzira na ozljede i rani kraj, Ejupi je zadovoljan karijerom.

'Sretan sam i zadovoljan sa svojom karijerom, pogotovo s razdobljem od kada sam u Hrvatskoj. Nikad neću zaboraviti trenutak kada sam došao u Slaven Belupo i kasnije u Osijek. Hvala svim ljudima u oba kluba, od predsjednika i direktora, preko trenera i suigrača pa sve do ekonoma i čistačica. Zaista svima veliko hvala i znajte da ću se uvijek s pozitivnim mislima sjećati svakoga od vas. S nogometom ili bez njega, život ide dalje. Naravno, volio bih da je sve skupa duže trajalo, ali nema tuge i depresije. Po prirodi sam pozitivac tako da se radujem novoj stranici svog života', kaže Ejupi koji se ovom prilikom prisjetio i nekih svojih najdražih utakmica:

'Sjećam se situacije uoči polufinala Kupa 2016. godine. Do same završnice stigli smo Dinamo, Hajduk, Rijeka i mi, a cijeli internet je bio pun fotografija na kojoj su tri dečka gledala jednu curu. Jasno, svi su nas otpisali, mi smo bili cura koju su svi htjeli dobiti, a dobila nas je Rijeka. Izgubili smo prvu utakmicu na Rujevici s 2:1, a onda smo u Koprivnici odigrali na rubu fanatizma i s 3:0 izborili finale. Fenomenalna utakmica, postigao sam prvi gol i to je susret kojeg se s velikim guštom sjetim barem jednom tjedno. Žao mi je što smo u finalu protiv Dinama ostali milimetar kratki da dođemo do prvog velikog trofeja u povijesti Slaven Belupa.'

Na vrhuncu je bio u dresu Osijeka i taj period nikada neće zaboraviti.

'Osijek će mi također ostati u srcu. Prelijep period. Golovi Luzernu i Austriji iz Beča, pa prolaz protiv velikana kao što je PSV-a. To su trenuci u kojima smo igrali vrhunski nogomet i koje nikad neću zaboraviti, a još posebnijima su ih činili navijači. Kada osjetiš simbiozu s Kohortom, ta slavlja, podrška nakon remija i poraza… Nešto nezaboravno. Ali još nešto posebno moram izdvojiti iz vremena kad sam zabijao za Osijek. Dva jako draga gola koja sam zabio, a nisam ih slavio, bila su prva dva po dolasku. Nisam ih slavio jer sam ih zabio Slavenu, ali mi je bilo neizmjerno drago jer sam ih zabio Antunu Markoviću, haha', zaključio je Ejupi.

Hrvatski Telekom Prva liga tako se oprašta od sjajnog napadača, možda i ponajboljeg koji je u zadnje vrijeme igrao u Hrvatskoj. Ejupi je u karijeri u 237 službenih utakmica zabio 86 golova i upisao 17 asistencija, a zanimljivo je i da je dobio samo tri crvena kartona.