Hrvatska ima razloga s optimizmom čekati studeni i dodatne kvalifikacije za plasman na SP. Situacija je daleko ugodnija nego uoči gostovanja u Ukrajini, a tu je i jedna stvar koja ulijeva povjerenje uoči ključnih utakmica.

Radi se o obrani koja je bila zaista na visini zadatka, iako je na glasu kao slabiji dio naše izabrane vrste. Hrvatska je primila samo četiri pogotka u deset utakmica i samo su Engleska i Španjolska u tom statističkom segmentu bile bolje s po tri primljena.

Iako je bilo problema s ozljedama Ćorluke, Jedvaja, Vrsaljka i Lovrena tijekom posljednjih godinu dana, obrana je uvijek bila dobro posložena i protivnici nisu stvarali mnogo prilika, a veseli što pritom nije skrivljen niti jedan penal te je zarađeno samo devet žutih kartona, što dokazuje da se može igrati čvrsto i ozbiljno u defanzivi bez nepotrebnih grubosti.

Jedina malo slabija točka zadnje linije bili su golmani Lovre Kalinić i Danijel Subašić koji su primili golove na gostovanjima protiv Islanda i Turske zahvaljujući vlastitim slabijim reakcijama, ali valjda su time ispucali kikseve uoči dodatnih kvalifikacija.

Što se ofenzive tiče, ona je bila zaista loša. Ako ne računamo 6:0 protiv Kosova u gostima, u ostalim utakmicama naši su zabili devet golova u devet utakmica, što je razočaravajuće, a dojam je tek malo popravila 2:0 pobjeda protiv Ukrajine u Kijevu.

Mandžukić je bio naš najbolji strijelac s pet postignutih golova, no zabio ih je protiv Kosova i Finske, najslabijih protivnika pa i tu ima prostora za napredak, kao i kod Andreja Kramarića koji je proigrao tek u zadnjem susretu u Kijevu, no trebao bi kod Dalića imati veću minutažu.

U svakom slučaju, za očekivati je da će se napad probuditi, jer radi se o vrhunskim igračima u sredini terena i napadu, a ako obrana i u studenom ostane na ovom nivou, Hrvatska bi trebala izboriti plasman na SP.